Malo koji bend u punk miljeu je izazvao toliko kontroverzni kao AFI. Kroz prvih pet  albuma prašili su hardcore punk, te polako počeli ulaziti u horror punk vode. Pravi šok za sve njihove fanove došao je šestim studijskim albumom “Sing The Sorrow”, koji je postigao značajan mainstream uspjeh, te bitno promijenio zvuk, ali i imidž benda.

U to doba se „emo“ glazba počela širiti, te je tako AFI okarakteriziran kao emo bend (ne samo zbog glazbe, nego i samog izgleda članova). Sljedeći album “Decemberunderground” počeo je koketirati s disco popom. Vjerojatno na tom tragu, dečki iz benda osnovali su side projekt Blakq Audio, koji radi disco pop glazbu a là Depeche Mode. No, srećom - bend nam je donio još jednu promjenu u zvuku i imidžu svojim novim studijskim albumom.

“Crash Love” je, dakle, osmi po redu AFI album. Odmah možemo uočiti pomalo tipičan (emo) omot, ali ne dajmo da nas to zavara - materijal usitinu i nije toliko loš. Kao što sam rekao - maknuli su disco pop elemente iz svoje glazbe, album nema ni nekih klasičnih emo crta, dapače zvuči kao neki lagani rock album, osim - osim… Pjesme se odlikuju pre-pre-preromantičnim tekstovima, usudio bih se na trenutke za opis takvih stihova upotrijebiti riječ „ljigavi“. No s obzirom da je AFI s godinama promijenio bazu fanova, vjerujem da novijim fanovima to nimalo ne smeta . Starijima tu fali znatna doza žestine i muškosti. Ali, kao što rekoh, album je slušljiv, i onima otvorenijima prema raznolikim muzičkim pravcima bi se mogao svidjeti i biti im simpatičan.

Sve počinje pjesmom ljubavne tematike “The Torch Song”, te se u bittako i nastavlja dalje, sve do kraja albuma. Redaju su tu tako sve pravi mainstream hitovi, poput “Beautiful Thieves”, “End Transmition”, “Darling I Want To Destroy You”… Sve pjesme su umjereno brzog tempa, ima pjevušenja u njima, te pokoji “up” dio. Ne bih citirao neke dijelove pjesama, to sami uradite za domaću zadaću. Prvi singl albuma pjesma “Medicate”, a u video spotu za nju se jasno vidi ona promjena imidža koju sam prethodno istaknuo. Ima i pjesma “Veronica Sawyer Smokes”, koja je dobila naslov po jednom liku iz crne komedije “Heathers” (naravno, riječ je o američkoj teen high school shemi).

Da rezimiram - novim emo klincima je ovaj album vjerojatno “baš super”, stari fanovi će bježati miljama daleko od njega, oni koji su otvoreni prema svemu i svačemu će ga vjerojatno preslušati koji put. Nije remek djelo, ali radi se o solidnom materijalu. Što će nam AFI pripremiti na svojem sljedećem uratku – tko zna!?

summary: AFI – quite an everchanging band, I would say. On their new album they got rid off the disco pop stuff from “Decemberunderground”. Emo influences are still here, and a band went through another image change. New fans will like this album, their old hardcore punk fans won’t even touch it with a bat, and people open to various styles will probably like it, no matter if it’s a slow rock album with romantic lyrics. Anyway, who knows what AFI comes up with next!?