COCOCOMA - Things Are Not All Right CD
06. 10. 2009. Objavljeno u: Reviews
Iako naslovnica ove ploče sugerira kako se radi o nekom dreamy pop, ili čak emo materijalu, čikaški trojac CoCoComa svira puno odrješitiju vrstu garažnog (punk) rocka.
Lisa i Bill Roe bračni su par, zaduženi za gitaru, bubnjeve i vokale u bandu, s tim da je Billov vokal glavni, a Lisin prateći, dok im se Mike Fitzpatrick priključio na basu i orguljama. Upravo taj zvuk orgulja, podsjećajući na slavne The Byrds, daje poseban obol njihovom zvuku. Ovdje definitivno ima dosta pop senzibiliteta, ali i garažnih rock ritmova, odsviranih s puno čiste punk energije. Kao kad slušate spomenute The Byrds i mislite si: “ove pjesme bi super zvučale da ih obradi neki punk band”! Prema tome, ne morate se više brinuti, već radije nabavite novi, drugi po redu CoCoComa album, objavljen za poznatu garage rock etiketu Goner Records.
Iako se radi o dinamički raznovrsnom, lijepo zaokruženom materijalu od ukupno 11 pjesama, svakako bih izdvojio odličnu “Lie To Me” sa zaraznim refrenom, “Suspicious” koja se polako rola svojim “prijetećim” riffom, prilično brzu, energičnu “Never Be True”, punkerski nabrijanu “Water Into Wine”, te zatvarajuću “Alright, Alright, Alright”, s nadopunom “things are not all right”, kako se uostalom album i zove. Gotovo sve pjesme govore o paranoičnim frustracijama koje danas sve više izazivaju politika, religiozni fanatici, uopće društvo i odnosi u njemu; otud i sve te rakete i odišaljači, vješto uklopljeni u prilično bajkovit ovitak albuma.
Ukoliko ste poklonik gitarom “voženog” popa, s naglaskom na lagano distorzirane gitare, upotpunjene zvukom psihodeličnih, ali ipak veselo odsviranih orgulja - vjerujem da ćete često vrtjeti ovaj album. Ako ste ikad slušali The Mummies, znat ćete o čemu pričam. A bilo bi i više nego lijepo vidjeti ovaj band uživo…
summary: Even though the artwork of this record may suggest you’re dealing with some dreamy pop, or even emo act, Chicago-based trio CoCoComa plays their own version of garage (punk) rock. There is much pop sensibility in these 11 songs, which are played with pure punk energy. Guitar, bass and drums are fulfilled with the sound of organs in The Byrds’ style, so it sounds as if some garage punk band covered some of The Byrds’ never-heard-before songs. Almost paranoic visions of today’s politics and society in general is what the lyrics are about. Do yourself a favour and get this!


