Tko bi rekao da će mi se nešto ovakvo svidjeti… Netko bi rekao - savršena muzika za hipike, ali vjerujte - ovdje ima jako puno garage rock prizvuka, pa me možda upravo to i privuklo.

Naime, Dark Meat sastav je od ukupno 27 (!!) glazbenika - bar sam ih ja toliko izbrojao na omotu albuma. Glazba im je pomalo hipnotička, pomalo inspirirana indijanskom kulturom (ne oni Indijanci koje je otkrio Kolumbo, već južno-američki). Namjerno preskačem riječ psihodelija, da ne bi povukli krive konotacije. Naime, unatoč relativno psihodeličnom napjevu kojim ploča započinje (zapravo više zvuči sjeverno-američko-indijanski) uskoro vas udara snažan zvučni zid, žestoki repetitivni riff upotpunjen hrapavim muškim vokalom, koji kao da je pobjegao iz nekog garage rock banda. U svojih 7 minuta pjesma mi, za divno čudo, nije uopće dosadila.

U istom tonu priča ide dalje - “Well Fuck You Then” zvuči kao da su je napisali The Dirtys (doduše, dosta sporije). Zvuk gitara, basa i bubnjeva upotpunjen je čitavom silom puhačkih instrumenata i upravo te trube pokazale su se kao najbolja moguća nadopuna ovom stilu glazbe (slično kao i kod garage soul-era King Khana, koji također izdaje za Vice Records). Tu su i odgovarajući ženski back-vokali, uz sjajan repetitivni refren, po kojem je pjesma i dobila ime. I ostatak materijala zbilja je odličan. Poslušajte samo “Dead Man” (primjetan utjecaj The Rolling Stones, posebno u riffovima), pomalo frenetičnu “One More Trip”, ili “In The Woods”, koja podsjeća na uvodnu “Freedom Ritual”.

Ono što će zahtjevati malo više živaca su povremene intermezzo stvari, nastale najvjerojatnije kao proizvod sessiona, koje slobodno preskočite. A da bi dokazali svoje sviračko umijeće i uživo, Dark Meat dodali su tri pjesme snimljene na njihovim nastupima, koje pokazuju kakvu energiju band ima (posebno spomenuta “One More Trip”, koja je definitivno i stvar albuma). Nema sumnje da bi prisustvovanje jednom takvom koncertu bila prava poslastica za poklonike hibridnih žanrova, no prvenstveno onog dijela publike koja cijeni dobar rock s garažnim prefiksom.

summary: Frankly, I didn’t expect to like this so much. Dark Meat had 27 (!!) musicians on this record, and by the looks of the cover one would say these are some boring psychodelic-hippy fuckers. Instead, Dark Meat seems to blend garage rock (not unlike The Dirtys or some early Rolling Stones) with soul (accompanied with frenetic horn section), often using somewhat hypnotic and repetitive themes and riffs. This make their sound much more interesting and, of course, unique. There are even 3 live songs on it, which show how much energy these guys & girls deliver on stage. “One More Trip” is definetely the song of the album.