Ime Stephanie Dougherty vam samo po sebi vjerojatno ne znači ništa, ali ako vam kažemo da je to žena koja je s Dropkick Murphys otpjevala odličnu stvar “The Dirty Glasses” na njihovom hvaljenom albumu “Blackout”, možda se zainteresirate za njezin novi, odličan band! Dirty Sins nastali su 2006. godine, na temeljima Stephanine suradnje s Dropkick Murphys, te prijašnjih bandova ostalih članova (Crash and Burn, Reach The Sky, Even In Blackouts). U bandu tako sad, uz Stephanie na vokalu, sviraju i pjevaju Billy Brown, Brendan Macguire, Nathan Bice i Joe Packard. 2006. godine izdali su svoj istoimeni EP-prvjenac, svirali su malo okolo, uključujući turneju s Dropkick Murphys (koja ih je dovela i u Europu). Potom su se našli s producetnom Dean Baltulonisom (radio s Sick Of It All, Bouncing Souls, The Hold Steady…) i snimili svoj prvi dugosvirajući album “Selling Our Weakness”, prepun zaraznih punk rock (neki bi rekli i pop punk) melodija, upotpunjenih Stephaninim energičnim pjevanjem. Album je izašao krajem kolovoza, a kao izdavači pojavljuju se njemačka etiketa People Like You Records (za Europu), te Durty Mick Records (za američko tržište). Nema sumnje kako je ovo band o kojem će se još puno pričati, a Stephanie je bila toliko ljubazna da nam odgovori na neka pitanja koja smo joj poslali. Braćo i sestre - “smrtni grijesi”, samo za vas!

by backpackrocker

Vaš novi album je vani. Kako ide promocija, kako ste zadovoljni promocijom koju rade obje etikete?

Sve ide sjajno! Mick se ubija od posla na ovoj ploči i jako smo zahvalni što smo ga upoznali. Stvarno je cool kad imaš mogućnost raditi direktno s njim i etiketom. Isto tako i s People Like You. Imamo sreće da radimo s tako sjajnim ljudima.

Kako je bilo raditi s Dean Baltulonisom na ploči (producent – op.a.)? Radio je s mnogim sjajnim bandovima… Šta ste naučili iz tog iskustva?

Dean ima strpljenje jednog sveca. Potpuno je preuzeo koncept koji smo imali i sproveo ga u djelo. Apsolutno je fantastičan! Bila sam jako nervozna ulazeći u studio, ali je on to učinio genijalnim iskustvom.

Turneja na kojoj ste nastupali s Dropkick Murphys je gotova. Kako je bilo? Najbolji / najgori dio?

To je vjerojatno najbolje razdoblje u mom životu do sad! Odradila sam „duplu rolu“, tako da sam pjevala i s Deadly Sins, i s Dropkick Murphys. Najbolji dio je zapravo bio odsvirati sve koncerte. Dobili smo stvarno sjajan odgovor od publike. Najgori dio bi mogle biti neke rute koje smo morali odvoziti. No, to ide uz posao… Zapravo ne mislim da je bilo lošeg dijela!

Kakav je bio odgovor europske publike? Što očekujete od svoje solo turneje?

Bila sam nervozna u vezi puta „preko bare“. Nisam bila sigurna hoće li uopće netko znati tko smo, do vraga, mi! Na svoje iznenađenje, vidjela sam dio ekipe koja je znala riječi od „Unpaid Bill’s“ i „Empty Bottles“. To je uvijek velika pomoć! No, sve u svemu – bili smo sjajno primljeni. Stvarno jedva čekam da se vratimo. Zasad je najizglednije proljeće iduće godine… vidjet ćemo!

Kako si uopće upoznala Dropkick Murphys? Odakle ideja suradnje s njima na albumu „Blackout“?

Upoznala sam ih vrlo brzo nakon što sam pjevala na albumu Rogera Mireta s The Disasters. Oni su već bili snimili pjesmu („The Dirty Glasses“ – op.a.), ali su tražili nekog tko bi je mogao pjevati na njihovoj turneji. Tako sam neko vrijeme pjevala s njima na turneji, i zatim smo snimili „Blackout“ verziju. To je bila apsolutna sreća. I evo me tu, nakon skoro šest godina!

Kako uopće uspijevate održavati probe, imajući na umu da ste iz različitih gradova (Stephanie živi u Las Vegasu, a ostatak banda u Bostonu – op.a)?

Dečki vježbaju nekoliko puta tjedno. Ja obično vježbam doma, uz ploču. No, kad dođem u grad (Boston – op.a.) počinje naporni rad! Billy uvijek ima neke nove pjesme sa sobom, i jednostavno živimo u prostoriji za probe.

Tko je najviše utjecao na band? Ili – tko je najviše utjecao na vas kao ljude?

Previše ih je da bi se nabrojalo… S moje strane, to su Debbie Harry, Joan Jett, Exene, Ella Fitzgerald i Etta James. Pokušavam uzeti malo od svake od njih!

Stalno ste na turnejama ili u studiju. I prije Deadly Sins svi ste imali bandove koji su također stalno bili na turnejama ili snimali. Odakle crpite snagu za to?

To je ono što volimo raditi! Ne mogu nikako drugačije zamisliti svoj život. Ponekad je stvarno teško jer mi fali obitelj. No, to je ono za šta sam puno radila i ono što volim.

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje tekstove? Možeš li objasniti koja je tema – naprimjer – pjesme „Yardsale“ na vašem novom albumu?

„Yardsale“ je priča o djevojci u problemu. Mislim da bi se svaka djevojka mogla poistovjetiti s tom pjesmom, na bilo koji način. Jednostavno pišemo o onome o čemu razmišljamo, ili o nečemu što nas je inspiriralo. Vjerujem u svaku od naših pjesama.

Je li vas punk rock promijenio kao ljude? Pomisliš li nekad kakva bi osoba bila, da se nisi uključila u punk scenu?

Da, je, promijenio me! Zbog punka sam rezolutnija u odluci da me boli briga. Živim svoj život kako želim, sviram muziku koju želim! Da se nisam povezala s punk rockom, svejedno bih pjevala. Jednog dana želim imati Big Band i pjevati pjesme Duke Ellingtona!

Gdje vidiš Deadly Sins za – recimo – 5 godina od danas?

Pa, nadam se s četvrtom ili petom pločom i ustaljenim rasporedom turneja. Možda turnejama po Japanu, Australiji… čak i Hrvatskoj možda?

Deadly Sins official website
Deadly Sins at MySpace
People Like You Records
Durty Mick Records