Vrlo mi je teško usporediti ovaj band s nečim što sam prije čuo. A zvuk kakav Deadsure sviraju čuo sam prije tisuću puta. I to u širokoj lepezi post hardcore izričaja. Od modernog HC-a Ebullition Records škole, preko nešto grubljeg, žešćeg dijela Dischord Records nasljeđa, pa sve do bandova poput, recimo, 400 Years, Milemarker i podosta drugih bandova s Lovitt Records. Znam da zvuči zbunjujuće, pa da pojednostavim: hardcore rock. Ili rock hardcore? Sad sam tek zakomplicirao…

Anyway, na ovom CD-u nalazi se 6 pjesama, kojima dominira snažna, sporija ritam mašina (ne doslovno), ukompletirana s rastrzanim gitarskim rifovima i vokalima koji variraju od pjevnih (gotovo recitirajućih), do vrištećih. Izrazita dinamika i ritmičnost temeljno su obilježje ovog banda, koji se ipak ne uspijeva previše izdići iz mora tzv. “basement HC” bandova u SAD-u. Ne da im fali sviračkog umijeća, odnosno produkcijske umješnosti. To je sve na vrlo zavidnoj razini. Fali im ono nešto, što odvaja karizmatične bandove od svojih evidentnih uzora. Mogli bi to postići ukoliko posegnu za zanimljivijim skladateljskim zahvatima, jer iako CD na početku obećava, kroz nekoliko sljedećih minuta pada u klopku predvidljivosti i ustaljenosti. Kao da se svaki sljedeći break ili rif podrazumijeva. I zato kažem da sam to već tisuću puta čuo.

Ipak, čuje se kako Deadsure imaju veliki potencijal i znaju svirati. Ukoliko ih ne zahvati “američki sindrom” od sviranja godinu i pola i izdavanja nekoliko EP-ja (kasnije ukompletiranih na diskografiji) siguran sam kako će poraditi dodatno na sebi i izgraditi svoje ime. Možete im i vi u tome pomoći ukoliko smislite bolji logotip banda od postojećeg. A taj je tek predvidljiv…