Je li za interview sa samoborskim hardcore legendama Deafness By Noise dovoljna činjenica da već 12 godina buče na ovoj našoj sceni, ili da su potpisali ugovor s jako poznatom europskom etiketom Core-Tex Records i na njoj objavili svoj posljednji studijski uradak “Last Minute Call”? Da postavimo stvari na svoje mjesto: drago mi je zbog Nule, Analene i Nikad, ali ima i drugih bandova koji su pokazali Europi i svijetu da se u Hrvatskoj svira itekako dobar, inteligentan, ne manje kvalitetan od njihovog, punk i hardcore. Isto tako, mislim da je bio red da se i Deafness By Noise probiju van lokalnih okvira. Dokaz je to njihove kvalitete, ali i upornosti i odlučnosti da se tako nešto napravi. Jednog lijepog rujanskog dana našao sam se s Hrvojem Krmpotićem alias Krmpom, frontmanom Deafness By Noise i porazgovarali smo o novostima vezanim uz njih i stanju na europskoj hardcore sceni općenito.

Budući da je zadnja vijest vezana uz Deafness By Noise potpis ugovora s njemačkom etiketom Core Tex Records i objavljivanje vašeg albuma “Last Minute Call” na njoj, počnimo s tim. Možeš li nam predstaviti album?

Završili smo ga prošle godine, u 3. ili 4. mjesecu. Bio je dobar feedback nakon singlice, oni su je jednostavno uzeli i rekli: “To nam je super, mi bi još radili seriju vaših singlica za nas”, ali im je bilo čudno što singlice nemaju bar code. Jednostavno su se zainteresirali i pitali nas kad snimamo slijedeći materijal, te da bi bili zadovoljni ako bi im to poslali, nakon čega će nas obavijestiti o svemu. To je zato što smo mi otkud zapravo i jesmo, iz Hrvatske, a kad pogledaš njihova izdanja, sva su američka, to što je vani “in”. Tu su i H2O, i Agnostic Front, Kings Of Nuthin, hrpa bandova koje u Americi izdaje Blackout Records, povezan s njima. Njihova je fora da tu i tamo izdaju neki europski band. U ovom slučaju, to smo bili mi. Gledam na to kao na totalnu sreću. Jednostavno, prekvalitetni su bandovi, pogotovo u usporedbi s nama.

Misliš li kako je Deafness By Noise došao do tog stadija u svirci, da se može nositi s tim bandovima?

Pa, gledaj, ne znam još ni sam. Ja sam kao roadie proputovao dosta, s tog nekog stajališta, kad sam vidio neke stvari, mene je to šokiralo. Nije to kao kad si u kombiju i otiđeš svirati po Europi, odeš u neki klub i tamo prespavaš. Živiš u stilu, noću cijeli put prespavaš, drugi dan si u nekom gradu, odjednom se nalaziš u Danskoj, primjerice. To je sve velika pompa, radio, televizija. Svi ti mali, prateći bandovi, i za njih se nađe 20-tak sekundi u programu, s njima se napravi mali interview. Zatim tonske probe, to je dosta naporno, iako mnogi tako ne misle. Oni moraju svoj koncert odraditi i zaraditi, to je u biti cijela priča. Da se vratim na tvoje pitanje, snimili smo materijal sa starim bubnjarom, sad imamo novog, kao i novog gitaristu?

Sad vas je pet?

Tako je. Došao je jedan čovjek iz Njemačke, iz Leverkusena, to je dosta smiješno. Tu je dobio državljanstvo, mama mu je Hrvatica, smiješno priča Hrvatski, njega smo mi jako zainteresirali i čovjek je htio doći živjeti tu i svirati s nama. On je davno svirao u bandu koji je odsvirao sa Slapshot njihovu prvu europsku turneju, jako je poznat u krugovima tih angencija vani. Došao nam je i ex bubnjar iz Dikobraza. Godinu dana smo u tom sastavu. Kad smo snimili taj materijal, ljudi iz Coretex Records su rekli: “To je nama super, dođi potpisati ugovor”, što sam i napravio. Može mi netko reći da nije istina, ali vidio sam osobno ugovor od H2O, koji je jedan od jačih hardcore bandova, za njihovo prvo izdanje, koje je pokupilo dosta dobrih kritika. Dobili su samo 10 %, a mislim da se taj album prodao u jako velikom tiražu, još uvijek ga klinci kupuju. Mi smo također potpisali ugovor na 10 %. Izdanje moramo dobro promovirati, jer kad oni gore rade promociju, a to mi se jako sviđa i to je nešto što ljudi kod nas nikako da nauče? Prije nego što neki band izlazi, oni rade kompilacije, pompu po magazinima, ima ih jako puno, a u svakom od njih imaš gratis CD. Na njima je uvijek nekakva stvar od nekog banda, kontakt, to ide u velikim nakladama, tako da ljudi čuju za taj band, koji izlazi tek za godinu dana. Mi smo, prije nego nam je album izašao, bili na 4-5 kompilacija, da ne govorim o magazinima. Stalno ljudi pumpaju reklame, i dobivaju tako feedback od ekipe, koja ih kontaktira poslije poštom, telefonom itd., koliko je neki band dobar. Jednostavno - odmjeravaju tržište. Ako vide da je feedback totalno jak, da je ekipa zapaljena za to, onda oni šibnu veliku nakladu. Mi smo godinu dana čekali da album izađe, a svugdje smo prisutni, u svim katalozima. Ekipi ovdje je malo čudno što su jako skupi CD-ovi, koji koštaju 15 Eura. To je jednom prosječnom Njemcu nešto normalno, a meni je žao što si klinci ovdje to ne mogu priuštiti. Ja ono CD-ova što ću dobiti, to je mojih 10 %, i to ću prodati na svojoj distribuciji, kako bih si vratio troškove. Neki dućan ovdje, koji će htjeti imati taj CD, morat će ga prodavati za preko 100 kuna. Nisam baš pobornik toga da naš CD vrijedi isto kao nekog svjetskog banda.

Promocija albuma s turnejom kreće početkom iduće godine?

Promocija je krenula. Čim sam potpisao ugovor, obavezali smo se prema promotion/tourbooking agenciji M.A.D. iz Berlina, koja u Europi drži monopol što se tiče harcore bandova. Svi bandovi koji dolaze tu, idu preko njih, bilo da oni prebace na Destiny, ili milijun drugih agencija vani. Svi skupa rade, ali oni su taj neki “headquarter”. Oni imaju jao puno jakih bandova i ti si dužan odraditi turneju. Naša tourbooking agentica napiše nam mail i pita: “Jeste li vi sposobni kroz 2-3 mjeseca krenuti na turneju?”. Mi radi posla ne možemo odvojiti više o 2-3 tjedna za to?

Baš sam te htio pitati, koliko to obično traje?

Da, te turneje znaju potrajati. Sponzori su im jaki, Eastpak, Heineken, ma znaš ono, vidiš koga dovode. Sad će turneja Madball, Suicidal Tendencies, Ignite, ali uglavnom se tu uvijek uguraju mali bandovi, koje oni tu i tamo gurnu - radi prodaje. Gledaju te staviti s čim boljim bandom, da te čim više ljudi vidi. Ti njima predstavljaš proizvod. Oni ti kažu: “Imate mogućnost ići svirati s? ne znam? Biohazardom!”. To nije ono u stilu, sjesti u kombi i ići s njima. Kad si u autobusu, moraš ga platiti. Neki to gledaju u stilu: “Lihvari, plaćaju tamo neki bus”, a mi kao band, bez obzira što sviramo već 12 godina, smo još uvijek mali. Ti jednostavno ne možeš platiti takvu reklamu, o kakvoj smo maloprije pričali. Dođeš negdje, ti si na svakom radiju, televiziji, a koliko košta jedna reklama na TV-u i radiju uopće? Ovako ti to zapravo dobijaš besplatno, samim tim što si s tamo nekim zvijezdama na turneji. Pretpostavljam da je tako bilo i s Bambi Molestersima. Oni su bili svugdje. R.E.M. je negdje došao, ovi su slikali Bambi Molestres također, nema veće reklame od toga. Ne znam kakva je njihova spika, u našoj mjuzi je deal da mi platimo bus, živimo od takozvanog “merchandisea”.

Od čega ćete platiti bus?

Od čega? Od prodaje majica. Jednu majicu ovdje teško mi je prodati i za 60 kuna, a vani nema majice ispod 15 Eura. Kod nas je kupovna moć tako slaba, da si jedan klinac ne može priuštiti CD, ni majicu. Vani jedan klinac ima novac sa strane, kupi majicu, kapu, CD, sve odjednom.

Znači, tih 10 % oni vama ne isplaćuju, nego ih nadomjestite prodajom robe na koncertima?

Tako je. Imamo jedan veliki problem sad: imamo hrpu majica ovdje, i običnih, i s kapuljačama, i kapa, a to je jako teško prevesti preko granice. Napravili smo po meni možda mali kiks, jer su oni ugovorom vezani za Trash Mark agenciju, koja je nekad bila udružena sa Nastrovje Postdam. Oni pokrivaju sve svjetske jake bandove, rade im majice. Zadnji moj kontakt sa čovjekom, čiji broj su mi dali ljudi iz Core Tex Records, pokazao je da oni imaju čak jeftinije majice, od onih koje smo mi ovdje napravili. Šta oni zapravo rade? Recimo, večeras ti nestane majica, robe, sve si prodao, na sutrašnjem koncertu te majice čekaju. To je po meni full profesionalno. A ja kad prodam ove majice koje nosim sa sobom, gotov sam. Oni isto rade na 10 %, tako da smo mi razmišljali da ćemo preko njih napraviti jakne.

Majice ste, dakle, radili ovdje?

Da, ali ne možeš uzeti bilo koju majicu. Klincu vani majica mora biti najmanje Fruit Of The Loom ili tako nešto.

Šta misliš, hoće li se nakon te vaše turneje osjetiti neki feedback za vas ovdje?

Tko sluša tu mjuzu, uvijek dolazi na naše koncerte. To je sve skupa malo palo unazad par godina, općenito hrvatski rock’n'roll?

Da, nemaš ništa.

Tu nema ništa, ali vani recimo imaš jaku rockabilly scenu, mi ovdje imamo par bandova. Ali to će se, ja mislim, polako vratiti. Ljudi su prezasićeni, od jutra do sutra tuče jedno te isto, robotska muzika. To je OK neko vrijeme, ali ljudi jednostavno postanu zasićeni. Jenostavno se zažele nekakve gitare.

Kad gledaš, vani to ne odlazi. Mislim, može se govoriti o statistikama, veći broj stanovnika, pa će biti veći broj zaintersiranih za tako nešto. No, sljedeće pitanje. Vi ste obradili jednu stvar od UK Subsa, koja se trebala pojaviti na nekim kompilacijama. Šta je s tim?

Da, baš sam to htio reći. Ta muzika je jedan veliki buisness. Oni nas gledaju kao produkt, oni nas žele prodat, jer kad se to jednom zakotrlja, ili se bandovi raspadaju, ili funkcioniraju dalje. Nama je bilo ugovorom uvjetovano da nas oni počnu gurati, u stilu: “Imate sad ovu kompilaciju, pa slijedeću, pa slijedeću?”. Onda su počeli izlaziti nekakvi tribute albumi. Blackfish Records u Engleskoj izdao je “Tribute To Thrash Metal Of The Eighties”, taj čovjek je crtao covere mnogim metal bandovima u ‘80.-ima i kontaktirao je Coretex Records, koji su rekli da žele uvrstiti par svojih bandova na tu ploču. Tako su rekli i nama da odemo u studio i da snimimo nekakav cover. Uzeli smo Tankard i obradili ih. Nakon toga, I Scream Records, koji su napravili deal s američkim i europskim Epitaphom, odlučili su raditi “Tribute To Punk Rock”. Njihov “chief-in-charge” pitao me u Nizozemskoj jesmo li zainteresirani da se pojavimo na toj kompilaciji, možemo li nešto snimiti, a ja sam rekao da možemo. Rekao je sa bi htio imati neki takav band, a prije toga je radio “Tribute To Real Oi” vol. I i II. Mi smo snimili UK Subse “Stranglehold” i D.O.A. “Prisoner”, koji će biti na “Tribute To Punk Rock Roots” (tako nešto). Te kuće potpisuju autorska prava i to se najvjerojatnije i plaća. Po meni, to je najveće i najjače što smo napravili. Ta kompilacije će biti u svakom shopu u svijetu, a gore će biti i Dropkick Murphy’s, i Biohazard, i Sick Of It All. Fora je da kad se rade takve kompilacije, bandovi ne koriste svoj originalni sound, svi zvuk prilagođavaju starom punk rocku. Tu će biti svega, hrpa obrada. Ja recimo kupujem takve stvari. Tu će se najviše čuti za nas. Najavljen je izlazak za ožujak iduće godine.

Možda da se vratimo na album “Last Minute Call”. Možeš li ga malo više opisati?

Ima 15 stvari, snimano je u Samoboru, u Bernardovom studiju “Podmornica”. Namučili smo se. Nismo baš imali love za otići van u tom trenutku, gledali smo da uzmemo što kvalitetniju opremu. Nismo se ograničili na Marshall, već smo uzeli Messa Boogie, Ampeg, bubnjeve i mikrofone smo imali skroz skupe. Najveći je problem kod nas što ljudi doduše zanju dobro snimati, ali nisu toliko u toj mjuzi, ne znaju što bandovima treba, dok vani imaš ljude koji rade samo to, znaju kako to treba zvučati. Na zadnjem snimanju albuma Only Attitude Counts gostovao sam kao vokal, pa sam vidio kako izgleda snimanje za Lost & Found, recimo, koji sve plaćaju. To kod nas nema ni Urban, ni Let 3, da im je sve plaćeno i da ih je baš briga. Svatko odradi svoj posao.

Vama je Core Tex platio snimanje, ili ste platiti sami?

Deal je slijedeći: tih 10 % će nam oni dati i kad to prodamo, tako će nam otplatiti studio. Ali, oni su platili izradu covera. “Bože sačuvaj!” je radio layout, to mi je jako drago jer im je to prvi rad koji je objavljen vani i koji je sad svugdje po katalozima. Oni nam rade cijeli design, a crteže Error ili Zele iz studija “Zagreb Tattoo”. Ima ekipe koja okay radi design, ali ja ne dam nikom drugom, jednostavno, s “Bože sačuvaj!” to je to, oni su mi najbolji.

Ima li nešto što bi još dodao na kraju?

Pa, evo recimo, sad se spremamo na jedan smjeliji pothvat, koji se zove snimanje novog albuma, a slijedeća je stvar što imam neke dobre preduvjete da stupim u neke kontakte s puno jačim izdavačkim kućama i dealovima. Coretex Records pokriva Europu i legendarni je punk/hardcore/ska label, no još uvijek nisu jaki kao Lost & Found, ili I Scream Records. Kod drugih su naklade i postotak bandovima puno veći, oni odmah plaćaju studio. Već sad imamo 11-12 novih stvari. Proucentsku palicu definitivno ćemo dati Denisu Mujadžiću-Denikenu. On je po meni apsolutni bog, koji može napraviti pravi američki sound. Također, ako ti je producent, radi s tobom na probama, sugerira ti neke stvari, koje ti ne možeš čuti, a one se snime i vidi se da li klapaju. Čisto aranžerski.

S Core Texom ste potpisali ugovor na 4 godine?

Da. To znači da su oni vlasnici tog izdanja 4 godine. Ako to hoćemo reizdati nakon tog vremena na nekom drugom labelu, možemo. Oni su doduše to izdali i u Americi na Blackout Records, ali to su jako male naklade, do 100 CD-ova. Tamo su ljudi bazirani na svoju mjuzu i ne interesira ih Europa, mada se dokazalo suprotno. Po meni, ima kvalitetnijih europskih bandova, nego američkih. Čak je sad došlo do toga da europski labeli izdaju samo američke bandove. Prije nas je na Coretex Records izašla hrpa američkih bandova. Kings Of Nuthin, Kill Your Idols, reizdanje D.O.A… jer kad oni distribuiraju naše izdanje, daju 10 komada Kings Of Nuthin, 50 CD-a Kill Your Idols, a naših mogu dati jedno 2-3. Mi vani nemamo ime. Kad odeš na turneju, kad snimiš jako dobar materijal, kad sviraš s jakim bandom vidi te puno ljudi, vide te i oni koji su konkretno u tome, s drugih izdavačkih kuća. Ono što mi je rekla naša tourbooking agentica je da kad odeš na turneju s najjačim bandom, to je njima i nama najisplatlivije. Kad snimiš jako dobar materijal, onda vani više nećeš imati barijere da si iz Hrvatske, a pogotovo ako odsviraš turneju s jakim bandom, onda već imaš neko svoje ime. Onda su i izdavačke kuće zainteresirane, i ti se možeš već pogađati i vidjeti tu neki svoj interes.

Za koga si ti najvše zainteresiran?

Za I Scream Records. Vlasnik je prije svirao bubnjeve u Deviate. Izgradio si je tako jaku izdavačku kuću, da su na njoj Blood For Blood, Slapshot, Vision, kompilacije radi s Biohazard, Sick Of It All… Ima potpisane ugovore za distribuciju s Epitaph Europe, američkim Epitaphom, Victory? Čovjek je po meni napravio jači label od Lost & Found, bez obzira što Lost & Found izgleda ogromno, dosta hardcore bandova jednostavno se distanciralo od njih. Bandovi koji su na Lost & Foundu, većina njih sad prelazi na I Scream.

S kojim bi velikim bandom najviše volio ići na turneju?

Jooooj… Ti recimo ne možeš vjerovati, ali jedan G.B.H. ne predstavlja vani tako veliki band. Oni skupe 200-300 ljudi vani, ali netko tko je konstantno na MTV-u, Rancid, Biohazard, Sick Of It All, H2O, oni imaju jak feedback, tako da skupljaju i te klince, koji ih vide da idu na turneje i svi će dolaziti na koncerte. Dok, recimo, G.B.H. su ostali onaj pravi underground. Ja to, recimo, više volim, ali se nalazimo u takvoj situaciji da moramo ići s jednim takvim bandom. Na M.A.D. tourbookingu su svi bandovi koje osobno volim i koji god da bude taj s kojim ćemo ići na turneju, meni je to OK.

Deafness By Noise web home
Core Tex Records