Kad ne svira u Converge, basist Nate Newton (biši član Jesuit) predvodi svoje Doomriders. Za razliku od brzih i iskričavih Converge, Doomriders su puno sporiji, ali ne i manje žestoki, miješajući hardcore i metal.

Četiri je godine prošlo od prvog albuma Doomriders, “Black Thunder”, a u međuvremenu je ovaj band izdavao split vinile s Disfear, Coliseum i Boris (band). Kako ništa od toga zapravo nisam slušao, mogu jedino govoriti u ovom albumu, izdanom na etiketi Deathwish Inc., inače u vlasništvu Converge gitariste Kurt Balloua, koji je ujedno i snimio i smiksao ovih 17 pjesama u svom studiju GodCity. Promo download paket koji je etiketa poslala na recenziju sastoji se od mp3 svih snimaka u visokoj kvaliteti, pdf dokumentom s cijelim artworkom albuma, te bannerima i wallpaperom za ovo izdanje. Nice.

Što se glazbe tiče, radi se o heavy metalu srednje brzog tempa (srećom, bez “melodičnih” ljestvičnih solaža), pomiješanim s hardcore načinom Nateovog pjevanja / vrištanja, koji u ovom bandu vrši i ulogu drugog gitariste (ili možda prvog…). Crni tonovi ne prevladavaju samo u glazbi koju Doomriders sviraju, već i u “ozlojađenim” stihovima pjesama, koji upiru prstom u sve grijehe ovog svijeta. No, ni Doomriders nisu imuni na ono što mi i inače smeta kod metal bandova, a to je nedostatak solucije. Smatram da je naglašavanje problema samo po sebi izlizana fora, ali eto - klinci to očito “puše”, pa Doomriders igraju na sigurno. Bar mi se tako čini. A usput su i prilično melodramatični (s naslovima pjesama poput “Heavy Lies The Crown”, “Night Becons”, pa i naslov albuma “Darkness Come Alive”…).

Nemojte me krivo shvatiti - ovo nije loš album. Ovdje je sve na svom mjestu i to mi upravo i smeta; nije da ne volim do detalja sređene albume, već mi se jednostavno čini da je sve napravljeno nekako “safe” i na prvu loptu… A i 17 pjesama mi je nekako previše za jedan heavy metal album. Što nikako ne znači da se taj isti upravo vama neće svidjeti!

summary: As you probably know, Doomriders is a band fronted by Converge bass player Nate Newton, who sings and plays second (or first?) guitar in this band. This is their second album and since I haven’t heard anything else from these guys, I can only speak about these 17 songs. Mid-tempo death metal mixed with hardcore, thankfuly without those boring “melodic” guitar solos in various keys. However, everything here is made somehow safe and with the intention (for the kids). Maybe that’s my problem, but I don’t like it. This - however - doesn’t mean that this is some bad stuff and that you won’t like it.