Čim se saznalo za ovaj veličanstveni koncert , sve sile svemira nisu mogle spriječiti odlazak na njega. Za to je bio zainteresiran popriličan broj ljudi, no kako to uvijek biva pri pohodu na neki koncert u nama blisku zapadno-europsku zemlju, pojavile su se razne komplikacije vezane uz faks, posao, novac, prijevoz, a bilo je i drugih problema, zbog čega se poprilično razrijedio broj onih koji mogu ići. Tako nas se skupila vesela družina od petero ljudi.

Visinske pripreme za koncert sastojale su se od preslušavanja albuma Flogging Molly i srodnih bendova, pogotovo zato što su tjedan-dva prije ovog koncerta naše krajeve pohodili Real McKenzies. Tu je bilo i skidanja albuma i preslušavanja ostala tri banda (naravno, svi smo na koncert išli prvenstveno zbog glavnih zvijezda večeri – Flogging Molly). Uslijedile su rezervacije karata e-mailom zbog straha da će koncert biti rasprodan, nabavka GPS uređaja jer smo išli osobnim automobilom, te neizostavni shopping… sendviči, sokići , voće, čokoladice… kao da idemo na nekakav izlet u prirodu, a ne na koncert. Tu se opravdavamo činjenicom da je koncert bio u ponedjeljak, a članovi vesele družine morali su biti na poslu u utorak ujutro.

Na dan koncerta krenusmo iz Zagreba u 15 h, s planom da stignemo do Graza oko 18 h, jer su nas rezervirane karte čekale na ulazu. Malo smo se stiskali u autu, ali to je bila minimalna žrtva za vidjeti Flogging Molly uživo. Granične prijelaze smo prošli bez ikakvih problema i zezancije, naravno kupili i abnormalno skupu vinjetu za svega par kilometara slovenske autoceste. Taman prije ulaska u Graz , na autocesti je počeo padati snijeg, te nam je tu GPS uređaj uvelike pomogao, dovevši nas direktno pred dvoranu u 18.30. Dvorana u kojoj se koncert održavao zove se Helmut Listhalle, moderno uređena i potpuno opremljena, prima otprilike 2.000 ljudi , a kasnije sam saznao da se u tim prostorima prije nalazila neka tvornica.

Čim smo ušli, otišli smo podići rezervirane ulaznice, te se bacili na kupnju mercha i (neki od nas) pive, koja je za naše prilike ipak preskupa (4.1 Eura), te usput - nije baš najbolja. Ah, ta Zapadna Europa… U dvorani naravno nema pušenja, i alkohol se ne prodaje maloljetnicima, te dotični za razliku od naših ne vrludaju pijani po dvorani i glupiraju se, nego kulturno sjede i pričaju u prvim redovima. Još jedan plus prije početka koncerta je Eastpak, koji je dijelio free naljepnice, znojnike, privjeske itd…

U 19.30 na stage se penju Time Again. Nisam imao neka velika očekivanja od njih, standardni kalifornijski punk rock, dvorana je bila ugodno popunjena, odradili su svojih pola sata korektno, svirali pjesme s oba svoja albuma, ali kao što rekoh - prosječan bend i prosječan nastup. Doduše, uspjeli su do neke mjere animirati publiku, tražeći da rade kružni mosh pit na nekim njihovim pjesmama.

Drugi su bili velšani Skindred, bend koji miješa metal, punk i reggae. Nekima nije bilo jasno što oni rade u toj plejadi s celtic punk bendovima, i nisu bili oduševljeni njihovim nastupom, dok je taj bend ostale u već skoro popunjenoj dvorani uspio natjerati na skakanje. Također su u pola sata repertoara predstavili pjesme sa svoja dva albuma, te širili poruke ljubavi, mira, i bratstva publici.

Sljedeći na red dolaze Street Dogs, bend ex-vokaliste Dropkick Murphys. Napokon nešto celtic punka! Ovaj bend je dobio nešto više vremena za svirku i odlično to iskoristio, dignuo atmosferu u dvorani koja se ispunila do kraja. Publika je znala pjesme ovog benda i lagano pjevala, jer imaju veći staž od prethodna dva benda, te već četiri izdana albuma. Ovo je nagovještavalo veliku žurku koja će biti na Flogging Molly.

Dvorana u Grazu se ori “Flogging Molly”, i članovi benda lagano izlaze na pozornicu predvođeni Dave Kingom, koji djeluje vrlo simpatično u nekom kaputu i naočalama. Koncert su počeli s tri pjesme s zadnjeg albuma Float: “Requiem for a Dying Song”, “Paddy’s Lament”, “Float”. Vidjelo se da su svi napravili domaću zadaću i znali napamet tekstove, ljudi naprijed su počeli i čagati, a mi starkelje umorni od puta smo nažalost završili u zadnjim redovima i pokušavali iz daljine slikati stage i aktere.

Nakon uvoda s novog albuma, svirali su podosta stvari s “Within A Mile Of Home” i “Drunken Lullabies”, a sa “Swagger” su jedino odsvirali “Selfish Man”. Koncert je trajao jedno sat i pol, s jednim bisom od par pjesama. Nakon toga Flogging Molly su se zahvalili svima što su došli na koncert usprkos snijegu koji je počeo padati baš taj dan. Povratak doma je bio opet obilježen gužvanjem u autu, te izjedanjem sve hrane koja nam je ostala. Za Flogging Molly se sve to isplatilo.