Wow! Peti album, prvi za Epitaph, i malo tko će reći kako se ne radi o pravom master-pieceu! “New Junk Aesthetic”, uz “Grey Britain” Gallowsa, već sad bi mogao nositi epitet ponajboljeg albuma metal / hardcore orjentacije za ovu godinu.

Slično kao i “Grey Britain”, i ovaj album počinje postepeno pojačavajućim introom u “Roman Holiday”, samo da bi se u sljedećoj “The Marvelous Slut” pjevač Keith Buckley i njegovo društvo brutalno obrušili na vas kombinacijom energičnih distorziranih riffova, Keithovih vriskova i drobećih ritmova! I kao da to samo po sebi nije dovoljno - još je i gostujući vokal u njoj Greg Puciato iz Dillinger Escape Plan! Ako nikad niste slušali Every Time I Die (kao što rekoh, prethodno su objavili četiri albuma na nezavisnoj etiketi Ferret Records), njihov zvuk opisao bih kao mješavinu metala, hardcorea i southern rocka, pri čemu me neke Keithove vokalne dionice i stil pjevanja podsjeća na Serj Tankiana iz System Of A Down.

Svih 13 pjesama čine vrlo skladnu cjelinu, i vidi se kako su Every Time I Die pod producentskom palicom Steve Evettsa (ponovo) uložili puno truda kako bi “New Junk Aesthetic” zvučao stvarno sjajno. Ima i nekoliko pravih “hitova” (ako ih se može tako nazvati), poput “The Sweet Life” (u njoj gostuje Matt Caughtran iz The Bronx), ili recimo “Host Disorder”. Tekstovi su - pogađate - vrlo, vrlo kritički nastrojeni, primjerice “Organ Grinder” govori: “all the world is a stage and we are animals”, a bonus track za deluxe verziju albuma “Goddam Kinds These Days” ističe: “I’ll be spinning in my grave for the rest of my life / have I taught the children nothing all this time”?

A kako se ovdje radi o limitiranom izdanju s bonus DVD-om, tako nam video dodatak donosi pomalo komični dokumentarac o snimanju ovog albuma. Članovi banda se prije svega dobro zabavljaju, a u filmiću se nalaze i dva “working version” spota s pjesmama s ovog albuma.

Čini se kako su Every Time I Die na putu postati jednim od bandova koji će zasjati na čelu scene koja je sve popularnija čak i u mainstream medijima. “New Junk Aesthetic” će im u tome svakako pomoći, jer je zamišljen, napravljen i uobličen kao album koji će služiti za usporedbe u mnogim nadolazećim recenzijama.

summary:  On their Epitaph debut (and fifth studio album, as well) Every Time I Die crushes on you like a big goddamn wave of distorded guitars, pulverizing rhythms, Keiths’ screams and intense energy. Just as in case of Gallows’ “Grey Britain”, “New Junk Aesthetic” could become an album of the year in the genre of metal / hardcore hybrid. It is executed great, and should become an album which will be quoted as a comparison to other alike efforts. Do yourself a favor and get this.