Da dam ovome extra bodove jer u bandu sviraju bivši članovi The June Spirit i A Life Once Lost? Neee… Objektivan kakav jesam, radije ću ovom EP-ju prići bez puno očekivanja. I neću puno dobiti, nažalost… Čini mi se da ovakvih bandova u Americi ima na izvoz.

Dakle, pošto je u pitanju izdavačka kuća Deep Elm, jasno vam je da se radi o jednom. Emo. Koliko god prokleta ta riječ danas bila (a za prokletstvo krivim takozvane “mall-punk” bandove tipa Jimmy Eat World, The Get Up Kids, Rufio, Juliana Theory…). Ako ništa, Fire Divine su malo žešći, da ne spominjem još uvijek neotkriveni. Na svojem prvom EP-ju svijetu se predstavljaju s 4 stvari. “Clark And Rightwood” odmah na početku pokazuje da band zna istovremeno i zarezati, i biti melodičan, a vokalist Ian Musgrove vokalne sposobnosti pokazuje i kroz solidno melodično pjevanje (iako pomalo sterilno), a bogami i kroz oh-danas-toliko-popularno vrištanje. Druga po redu, “Reputation Outlives Application” je ujedno i meni osobno najbolja, zbog žestokih, anthemic rifova i miješanja ritmova, te naglašenije vrišti-iz-petnih-žila strane Ianovog vokala.

“We Ride On Sunbeams” (palac dolje za naslov) malo je mekša, što bi rekli radio-friendly stvar, za koju se uopće ne bih čudio da vidim spot na velikoj TV stanici nakon, recimo, Weezer ili Slut. “Smoke And Mirrors” zatvara ovaj mini-krug s ponovo malo žešćim rifovima, ali nimalo ne popravlja osrednji dojam koji Fire Divine ostavljaju. Stavio bi ih rame uz rame s bandovima poput Junction 18 ili Rock Kills Kid. Zapravo se sve vraća na njihove prijašnje bandove, kad malo bolje razmislim. Jasno vam je da se radi i o potpuno osobnim tekstovima, s kojima se u zadnje vrijeme sve teže poistovjećujem, osim ako - naravno - nisu genijalno napisani. Moram li sad uopće spominjati prekrasan omot, na koji su John i Chuck (dynamic duo iza Deep Elm-a) posebno osjetljivi? Ma, zaboravite sve što kažem… Nabavite i ocijenite sami!