Kantautorstvo je dvosjekli mač. Ili si jako dobar, ili jako loš. Čini se kao da nema sredine. Srećom, Frank Turner svojim novim albumom dokazuje kako ga Epitaph nije bez razloga uvrstio u popis svojih novih izvođača.

Oslanjajući se na naslijeđe svoje hardcore punk prošlosti, kad je svirao u bandu Million Dead, ovaj Britanac stvara - za jednog “akustičara” - vrlo direktne pjesme s izuzetno iskrenim tekstovima. Čuje se tu i indie rock senzibilitet, ali i dosta punkerskog prangijanja a là Mike Ness (Social Distortion), te folk utjecaja Billy Bragga. Za svakog ponešto - rekli bi mnogi, pa iako bi to mogla biti i istina nema sumnje kako Frank Turner na sjajan način spaja navedene utjecaje, dodajući im svoje autorske začine, prvenstveno ne štedeći žice svoje akustične gitare, te pjevajući energično, ravno iz srca. Upravo njegov glas ono je što ga ističe među brojnim sličnim ex-punk-gone-acoustic projektima - čini se kako Frank doista zna pjevati, za razliku od mnogih kantautora koji se danas pojavljuju kao gljive poslije kiše.

Što se liričkog pristupa tiče - spomenuh kako su Turnerovi tekstovi izuzetno iskreni. Propitujući kritički neka nepisana životna pravila on zamjenjuje teze, stavljajući slušatelju upitnik nad glavu (”Live Fast, Die Old”, primjerice, ili “Try This At Home, u kojoj ohrabruje sve glazbenike da uzmu instrumente u ruke i izađu pred ljude s njima i - dakako - svojim idejama). Istovremeno govori onekim osobnim temama (roditeljska očekivanja u “Faithful Son” ili iskustva s putovanja u “The Road”, koja s pravom odnosi titulu prvog hita / singla albuma), dok mu ne nedostaje ni angažiranosti (primjerice tema slobode u “Sons Of Liberty”).

Napomenut ću na kraju kako Frankovu gitaru prate i ostali instrumenti (bubnjevi,  klavir, bas..), dok ovitak albuma - vjerojatno namjerno - pokazuje Frankovu spomenutu hardcore prošlost (onaj “HCxFT” natpis na akustičnoj gitari, čije žice pletu ptičice). Baš me zanima kakva je budućnost pred Turnerom, kojem je “Poetry Of The Deed” (tek) treći album.

summary: Third record and an Epitaph debut for this British singer / songwriter (who once was a member of UK’s hardcore band Million Dead).  Frank Turner combines such influences as indie rock, acoustic punk (a là Mike Ness) and folk (Billy Bragg comes to mind), creating his own sound guided by his honest voice, strumming his acoustic guitar strings very hard (which can be witnessed live the best). Lyrics are very direct and honest, as well, speaking about “scene” topics, questioning some unwritten laws of life, bringing out Frank’s experiences from the road, touching topics such as freedom, even parent’s expectations. I’m guessing Frank Turner will be big in future. According to his third full lenght - he deserves it.