Prije svega trebao bih napomenuti da Joe Coffee nije nikakav kantautaor, već ime banda. A za sve neupućene - to je band Paul Bearera, bivšeg frontmana utjecajnog njujorškog hardcore banda Sheer Terror.

Iako postoje već neko vrijeme, nikad prije nisam slušao Joe Coffee. Iz mojih su se slušalica začuli zbilja iznenađujući zvuci kad sam ubacio ovaj CD u komp. Ako od novog projekta bivšeg prekaljenog hardkoraša očekujete neko introspektivno cviljenje u pokušaju dokazivanja vlastite veličine (uglavnom samom sebi), prevarili ste se. Joe Coffee sviraju istodobno energičan i melodičan rock, te bih mogao reći da su pronašli zvuk koji ima neke svoje postulate. Neobično je na prvu čuti Paulov vokal kako dominira ovom glazbom, ali sam se nakon drugog-trećeg preslušavanja već navikao i mogu reći da sjajno odgovara muzici.

Na albumu, koji je - naglasit ću ovdje - sjajno produciran ukupno se nalazi 11 skladbi, srednje duljine trajanja, što znači - taman, bar što se mene tiče. Taman da ga preslušaš, a da ti ne dosadi. Da se razumijemo - kad kažem “rock”, mislim prvenstveno na post punk zvuk sličan Hot water Music, uopće toj nekoj Gainsville / No Idea sceni, a ne na Stonese… Ima tu sasvim dovoljno energije i pravog rockerskog drive-a za sve koji se boje eventualne kamilice, iako tu i tamo uleti i poneki (uvjetno rečeno) laganiji, smireniji dio. Tek toliko da cijela ova priča zvuči dinamički raznoliko.

Ako bi trebalo istaknuti ponajbolje komade, to su zasigurno uvodna “Don’t Sweat It, Steal It”, odjavna “Done And Done”, iako se i pretposljednja “I Don’t Want This No More” - koja me iz nekog razloga asocira na nešto što bi odsvirali NoMeansNo - svakako ističe. Svoju ljubav prema zvuku trube, koju su često koristili i Sheer Terror, Paul je ugradio u “Baby’s Coming Home Today”, koja zvuči kao svojevrsan spoj soula i rocka. Možda bi zapravo to i bio najbolji opis glazbe ovog banda - “soul rock”.

Tekstovi su većinom (kako to uobičavam reći) socijalno-osobni, jer na vrlo osoban Paulov način progovaraju o brojnim temama društva, i to “krasnog” društva bivših ovisnika o drogi i onih s druge strane zakona, iako se ovdje nađe i (’ajmo reći) ljubavne tematike, naravno - na (bolno) iskreni način. Pisanje pjesama odličan je način da ljudi koji su tome skloni izađu na kraj sa svojim problemima, pa se ni Paul ne libi koristiti ovu vrstu terapije. Kao rezultat imamo prilično dobar album, koji se može konzumirati povremeno, pa čak i češće, kao sasvim dobar način razbijanja monotonije i podizanja energije.

summary: For those unfamiliar, Joe Coffee is a new band by Sheer Terror’s Paul Bearer. At first it was strange hearing Paul’s vocal along with this kind of music, which reminded me most of Gainsville / No Idea rock sound (you know, Hot Water Music and all those “post punk” bands), but after a couple of times I really liked what I was hearing and got used to it. It is melodic and energetic rock music, with sometimes brutally honest socio-personal lyrics. There are a few easier parts, which make this album dynamically   eclectic. I would call it “soul rock” and I guess this is the perfect record to break the everyday monotony and fill yourself up with energy.