Žestoki uvodni riff u kombinaciji s “velikim” melodičnim vokalima u popaljivom refrenu daje naslutiti da se kod ovog austrijskog banda radi o trenutno vrlo popularnom hibridu punka, hardcorea i… uhm… ema?

Zapravo me ovaj zvuk najviše podsjeća na Thursday, ili recimo Thrice, pa čak na momente i Boy Sets Fire. Znate već - post hardcore naslijeđe kraja devedesetih i početaka dvijetisućitih, pjesme srednje brzog tempa, s puno moćnih gitarskih riffova i štopanja, molske melodičnosti, te - moram priznati - sjajnog Thobiasovog vokala. Poslušajte samo “Shivers Down Spine”, “Lost In Confrontation”, ili pak “The Air I Breathe”, koja se s pomalo AFI-jevskim uvodnim riffom nastavlja na instrumentalnu “Interlude”. Čini se da su Law FOund Guilt našli svoju magičnu formulu, a nije ni čudo da se band tako svirački razvio i oblikovao, sve do najsitnijeg detalja, jer postoje već desetak godina. Moram priznati da mi ovih ukupno 12 pjesama zvuče puno bolje od nebrojenih žanrovskih izdanja, i s guštom sam stisnuo “replay” kad je album došao do kraja. Vjerujem da neće izostani ni vaša takva reakcija, ukoliko poslušate moj savjet i potrudite se nabaviti “Me Decade”. Melodija, žestina i žanrovsko miješanje na sjajan način - šta ćete više?

E, da… I moram spomenuti očitu fascinaciju banda osamdesetim godinama prošlog stoljeća, što je itekako vidljivo na nekim njihovim nastupima uživo, kad se band oblači u (pre)uske majice s kretenskim uzorcima i dresove, da ne spominjem ovitak ove ploče (koja je, BTW, službeno izašla baš danas), izgleda kao neki dosad neobjavljeni snimak Ultravox ili Yazzoo.

summary: Playing for a decade now, this Austrian band perfected their sound to the smallest detail; there is enough melody, energy and genre mixing (from punk and post hardcore, to… uhm… emo?). They reminded me on Thursday the most, even though you can hear some Thrice and even Boy Sets Fire parts here and there. Nice 12 songs, which are way better than most of the stuff coming from that territory.