Neki ih vole, neki ne. Nekima idu na živce, nekima su super. Bilo kako bilo, kalifornijski punkeri Left Alone piče svoj bazični punk rock zvuk s ponekom ska upadicom već neko vrijeme,vjerujući duboko u do it yourself etiku, iako se nalaze na - za punk okvire - velikoj etiketi Hellcat Records.

Left Alone nastali su 1996. u Wilmingtonu u Kaliforniji, te nakon puno demo snimaka, EP-jeva i split izdanja konačno izdali svoj prvi album “Streets Of Wilmington” 2002. godine. Godinu poslije izdaju kompilaciju nenabavljivih snimaka “Left Alone: 1996 - 2000″. Kad ih je Kevin Lyman, osnivač velike turneje Warped Tour, pozvao na svoju turneju, tamo ih je čuo Tim Armstrong iz Rancid, koji ih je uzeo na svoju etiketu Hellcat Records, na kojoj je reizdao njihov drugi album “Lonely Starts & Broken Hearts”. Treći album “Dead American Radio” uslijedio je 2006., a u proljeće ove godine izdali su i četvrti album, istog naziva kao i sam band, odsviravši do tad podosta turneja s puno većim imenima, uglavnom po Americi i Europi. Njihov drugi posjet Hrvatskoj bio je i više nego dobra prilika za razgovor s frontmanom Elvisom.

Kako ide turneja? Ima li nekih smiješnih, ili čudnih dogodovština?

Turneja ide vrlo dobro, mi smo headlineri. Koncerti su bili odlični, dosta ljudi dolazi. Mnogo ljudi voli naš novi album. Smiješne priče… Pa, evo jedne od danas! Na granici su nam prekopavali po stvarima i naišli su u kombiju na jedan “Playboy”, za kojeg nitko nije znao. Slomio sam mali prst prilikom jednog pijanog koncerta, ali sva sreća - čemu uopće služi mali prst, pa možemo normalno nastaviti turneju dalje.

Već ste drugi put u Hrvatskoj, zar ne? Kako vam je bilo prvi put? Što očekujete od noćašnjeg koncerta?

Prvi put je bilo fora, svirali smo u klubu koji je zapravo bivša kotlovnica jednog fakulteta, to je bilo cool. Svirali smo s Voodoo Glow Skulls i bio je dobar koncert. Osobno volim dolaziti u Hrvatsku, jer jedan moj rođak je oženio Hrvaticu pa sam čuo puno priča o vama. A što se večerašnjeg koncerta tiče, očekujemo isto kao i šrošli put, ali nadamo se još boljem. Planiramo svirati malo više ska stvari večeras.

Zbog čega si zapravo osnovao Left Alone? Koja je bila tvoja motivacija za sviranje u punk rock bendu?

Manjak drugih opcija, obiteljski problemi, i tako. Zapravo, imao sam bendove prije nego sam zapravo imao bend. Znate onu foru u srednjoj, ne znate ni svirati, ali već imate kao svoj bend. To je bilo nešto kao da ste pripadnik neke bande. Imati bend izgleda jednostavno i želite to probati, ali na kraju shvatite da to nije tako lako, kako se čini.

Imate puno raznih elemenata u svojoj glazbi, ponekadje to čisti punk rock, drugi put ska, iako se može tu i tamo čuti i nekih psychobilly i acoustic / folk elemenata… Je li to namjerno, ili jednostavno tako dođe?

Nije namjerno, prirodno je. Osobno volim mnogo vrsta glazbe, i odabirem elemente iz svake vrste i slažem ih u pjesmu, ne razmišljajući puno o tome, ide jednostavno samo od sebe.

Koji su bili / jesu bandovi koje najviše cijeniš, ne samo u domeni punk rock, i zašto?

The Clash. Bouncing Souls koji su sjajni ljudi, sretni su što su u bendu. Kad ih nitko nije doživljavao oni su išli dalje, kad je padala prodaja CD-a oni su išli dalje. Drugi umjetnici kojima se divim su Elvis Costello, jer se mnogo promijenio, ali i dalje je isti. Ne znam u drugim žanrovima… Recimo, Ice Cube, koji je totalno svestran lik, muzika, filmovi, itd.

Što mi možeš reći o vašem novom albumu na Hellcat Records? Po čemu se razlikuje od vaših prethodnih ploča?

Album je bolje komponiran nego prethodni, bolja je snimka, bolja produkcija. Malo je više odrasliji nego prethodnik, tekstovi su malo drugačiji. Ima i politike.

Također imaš i DIY etiketu, Smelvis Records. Šta mi možeš reći o njoj? Koja su imena / bandovi, koja bi želio istaknuti kao svoje favorite?

Huh… Započeo sam prije par godina s tim, kada nitko nije želio izdati moj CD, pa sam ga odlučio sam izdati. Uzeo sam bendove u kojima mi sviraju prijatelji i jednostavno im tako počeo pomagati. The Howlers, Pete iz Nekromantixa ima novi bend Hologhost, radim zapravo puno kompilacija i pokušavam izdati što više CD-a zato što mi je to vrlo zabavno. To je u biti biznis, ali veoma zabavan biznis, koji opet nije biznis ako me kužite, i volim ga raditi.

Izgleda da vam se najviše sviđa do it yourself pristup, kao bandu. Zašto misliš da je DIY etika važna? Ili - zašto je važna tebi?

To je za mene način života, jednostavno sam tako naučen i prirodno mi je to. Nikad nisam imao novca, pa nisam plaćao ljudima da mi rade stvari ili usluge, nego sam ih sam radio. To je u biti kombinacija ulične snalažljivosti i zasukanih rukava. Ljudi nam ne vjeruju, ali svaku majicu, svaki bedž, sve smo sami izradili.

Usput, kakav je vaš dogovor s Hellcat Records? Još uvijek imate kontrolu nad svojim pločama i merchandisingom?

Da, dali su nam 10 milijuna dolara! He he, oni su dobar label, ne upliću se u naša posla, ali se dobro brinu za nas. Bili smo samo na dva labela, svojem vlastitom i Hellcatu, i meni se čini to kao da je Hellcat moj label, ali puno, puno veći. Ali stav i sve ostale stvari su u biti iste – DIY. Tim (Armstrong - Rancid / Hellcat - op.a.) nas stvarno podržava.

Kako ste uopće završili na Hellcatu?

Nakon mnogo, mnogo, mnogo pokušaja. Tima sam upoznao na Warped Touru, svidio mu se moj bend, pozvao me na ručak i - eto, uspjeli smo.

Bili ste na Warped Touru nekoliko puta. Vjerojatno je jako zabavno… Ima nekih smiješnih priča? Jeste li se sprijateljili s nekim drugim bandovima? 

Warped Tour je najduži dan. Stalno se nešto radi. Na suncu. U 7 ujutro sve istovarujete, sunce je već i toplo je. Pa čekate svoj nastup i teglite opremu i merch, pa kasnije navečer su tulumi, i tako svaki dan za redom, zna biti dosta naporno. Znali smo raditi jedno piće koje smo zvali Donkey Punch, to je bila mješavina svih mogućih alkohola kojih smo se u datom trenutku mogli dokopati. Od tog čuda su svi jako brzo postali hiperaktivni i pomalo ludi.

Šta bi rekao, koja je poruka koju vaše pjesme prenose na potencijalne fanove? O čemu najviše pjevate?

Pa, nemam baš neku konkretnu poruku, kao: „vlada ne valja“, jer svi znamo da vlada ne valja. Pišem o stvarima i situacijama kroz koje prolazim osobno, ili prolaze moji bliski prijatelji. Svaka pjesma je individualna, nisu kao poruke – idi u školu, zaposli se…

Kako je živjeti u Wilmingtonu? Koje su najbolje, a koje najlošije strane života u Kaliforniji?

Loša strana - svi se doseljavaju tamo, cijene stanova i života rast,u jer svi dolaze dolje u nadi da postanu zvijezde. Nema više mjesta za parkiranje. Wilmington je u globalu mali ghetto gradić u blizini vode. Tamo sam odrastao i još uvijek živim tamo, i mogu pričati samo dobre stvari o njemu.

Koji su tvoji osobni stavovi? U šta vjeruješ? U istom smislu - u šta ne vjeruješ? Koja je, po tvom mišljenju, laž s najviše utjecaja svih vremena?

Vjerujem u ljubav, rad, karmu. Ne vjerujem u zastrašivanje ljudi lažima o budućnosti, ili što će se desiti ako ne učiniš pravu stvar. O crkvi bolje da ni ne počnem pričati. Radi, nemoj samo pričati o tome, idi raditi nešto konkretno. Snovi se ostvaruju, ali treba se žrtvovati i biti uporan, vrlo uporan i radišan.

Misliš li da ima budućnosti za ljudsku vrstu? Ima li budućnosti za Left Alone i kako ona izgleda?

Pa nadam se da postoji :D. Ne, nakon ove turneje selim se u Newcastle, jedna cura je tamo, ženim se i osnivam obitelj. Zekam. Pa nastavit ćemo s turnejama i snimiti novi album, a dalje ćemo vidjeti. Možda ću sam napraviti neki albumčić.

Left Alone at MySpace
Hellcat Records