Zašto sam odmah pomislio da je Matchbook Romance emo band? I zašto znam da ovaj album trenutno kupi pozitivne kritike po svim mogućim magazinima i web siteovima? Nakon prvih taktova uvjerio sam se kako sviraju već toliko puta prožvakanu varijantu emocorea, i htio im dati -2 zbog toga, no kad sam prevrtio cijelu ploču, ipak sam došao do zaključka da i nisu TOLIKO loši.

Bilo kako bilo, za sve ljubitelje žanra, reći ću samo kako Matchbook Romance biraju emo zvuk najbliži poznatoj američkoj emo etiketi Deep Elm Records, što bi značilo pop strukture, višeglasno pjevanje, melodični riffovi, poneki vrisak da upotpuni cijelu priču. Koriste se i preklapanjem gitara, tu i tamo uleti zvuk klavijatura, naravno ima i jedna potpuno akustična stvar (”Tiger Lily”), koja podsjeća na američku college band verziju Oasis.

“Your Stories, My Alibis” trebala bi biti vodeća stvar albuma, i već vidim taj spot na MTV-ju, VIVI i inim televizijama, jer ima štih “žestokih” bandova koji su strašno popularni danas. Ima još poneka stvarno dobra stvar, poput “Shadows Like Statues” i “Playing For Keeps”, iako ih je većina na toj nekoj nerdy pop strani, koju Ameri jako puše.

Na trenutke, Matchbook Romance zazvuče kao Jimmy Eat World, vokali pomalo podsjećaju na The Jazz June, ipak se čuje puno pop punk zvuka i višeglasnog pjevanja, tipičnog recimo za sadašnju fazu rada Fearless Records (Knockout?). Tekstovi su naravno vrlo osobni, ali me na nekim dijelovima pjesama stvarno iritiraju. Ne znam, jednostavno me prođu trnci kad čujem ovakav band da pjeva “sooooooory?.”, ili “staaaaay tonight?”. Ne u pozitivnom smislu, naravno. Omot je u skladu s albumom (cover je kao neki stari dnevnik na kojem je napisano ime banda i albuma). Preporučljivo za ljubitelje emocorea, svi ostali - prste dalje!