MINSK - With Echoes In The Movement Of Stone CD
08. 06. 2009. Objavljeno u: Reviews
Hm, moram priznati da sam se ugodno iznenadio novim albumom Minsk, koji dolazi iza njegovog prethodnika “The Ritual Fires Of Abandonment”. Ako već mora imati neke veze s metalom, onda neka bar bude inovativno.
Minsk bi se mogao (i morao) svidjeti svima vama, koji volite legende ovakvog žanra (ako se mješavina post rocka i metala može nazvati žanrom) Isis ili Neurosis. Čak bih se usudio reći da Minsk odlaze u tipične post rock postulate, poput recimo Mogwai ili Godspeed You! Black Emperor, a spomenut ću i da sam tu i tamo čuo uplive najranijih albuma Sonic Youth. Uglavnom, band nema granica u stvaranju svojih podugačkih, atmosferičnih pjesama, koje istovremeno nisu dosadne. Bar meni (iako nisam poklonik prevelikog eksperimentiranja).
Atmosfera koja prevladava na granici je s pomalo mističnom, a to naročito volim kod češkog banda Lvmen, tako da nalazim poveznicu i s njima. Za jedan band koji svoje temelje gradi na metalu, čini se kako im je zvuk dosta plitak (nema dubokih baseva, odnosno producirano je tako da zvuči kao da vam sviraju u sobi). Možda ih je baš zbog toga i lakše prihvatiti. Ritmovi variraju od srednje brzih, do dosta sporih (čak ponekad zvuči kao da ste prisutni pri nekoj plemenskoj seansi). Vokali su prilično čisti i pjevni, bez neke pretjerane potrebe za tipičnom metalskom teatralnošću, što mi se posebno sviđa. Zapravo, cijelo vrijeme izbjegavam upotrijebiti pojam “stoner rock”…
Tekstovi su - pretpostavljam - u tom nekom “mistika / neshvatljivo” điru; mislim, o čemu mogu govoriti pjesme naziva “Pisgah”, “Almitra’s Premonition” ili “Consumed By Horizons Of Fire”?! Kako bilo, mislim da bi si trebali priuštiti iskustvo zvano Minsk, ukoliko vam se sviđa sve ovo gore napisano.
summary: What a pleasent surprise! Minks mixes metal (post metal, that is) with post rock, creating atmospheric and sometimes even hypnotic sounds, unlike legendary Neurosis, or Isis, even though I hear a lot of Mogwai adn Godspeed You! Black Emperor elements in it (even some early Soinic Youth noise). I like the production, which is kinda “shallow” (without usual deep metal tones) and vocals (the guy is actually singing). Get this if you happen to like aforementioned bands.



slušao sam prošli album i iako sam tih mjeseci bio u tom nekom “stoner” djiru nije mi nikako legao. očekivao sam doduše nešto slično YOB-u, Bongzilli, ono šta rade recimo Mastodon. anyway, odlična recka, podsjetila me da provjerim kako danas zvuče, ako ništa zbog dobrog imena benda - Minsk…odlično