Ska band iz Mexica? Panteon Rococo. Sa svim onim prijeglasima koje trenutno ne mogu pronaći na tastaturi. Sačinjen od brojnih muzičara (na ovom izdanju ih je čak 11, plus 10 gostujućih glazbenika, za nazive čijih sam se instrumenata dugo trudio da ih prevedem na hrvatski, ali sam samo shvatio da se radi o kongama, saksofonima, raznoraznim trubama i udaraljkama, uz naravno bubnjeve, gitaru i bas), Panteon Rococo pravi je glazbeni cirkus, koji vrlo vješto miješa ska s vrućim latino i kubanskim ritmovima, uz neizbježan začin punk rocka. Baš kao što sam i pretpostavio kad sam prvi put ugledao naslovnicu ovog impresivnog izdanja.

Nakon introa na domicilnom im jeziku (skinutog vjerojatno iz nekog filma ili govora), Panteon Rococo otvaraju album “Companeros Musical” možda najboljom pjesmom albuma, “La Carencia”. Ska/punk na meksički način, koji nakon svih tih američkih bandova djeluje osvježavajuće i optimistično. Da se radi o stvarno izuzetno dobroj pjesmi za singl s albuma potvrđuje i video spot za nju, kao specijalni dodatak na CD-u. Upravo taj spot pokazuje koliko su Panteon Rococo velik i slušan band u Mexicu, jer je na njihovom koncertu vidljiv ogroman broj obožavatelja koji upijaju svaku riječ i notu. Što i nije za čudo kod velikog broja ska bandova, jer taj veseli stil privlači brojne ljude. No, spot pokazuje i angažiranu stranu ovog banda, jer je prošaran raznoraznim socijal-parolama.

U čak 14 numera (ako izuzmemo spomenuti intro), Panteon Rococo djeluju kao uigrana, vjerodostojna ska mašina (pjesme poput “La Rubia Y El Demonio”, “C.D.A.”, “Estanoche”, “Globalizado”, “Gracios Companeros Musicales” prave su energične i zabavne ska stvari, u kojima se vidi sviračka, skladateljska i aranžerska umješnost banda). S druge strane, Panteon Rococo ne skrivaju ni svoje latino utjecaje, u kojima su također vrlo potkovani, a dokazi za to su pjesme poput “Dime” (koja započinje odlični perkusionist, za kojeg bi Cubismo prodali dušu vragu), “Seguir Bailando” (upotpunjena klavirom u stilu Buena Vista Social Club), “Paralo” te “Gente Reaccion” (koju će začiniti sa surf gitarskim rifom na početku, te u sve umiješati ska trube).

Dub utjecaji lijepo se čuju u “Tengo Miedo”, a da Panteon Rococo ne oklijevaju ni popravo zapržiti jasno je nakon slušanja simpatičnog instrumentala “Punk-o”, te više punk, nego ska “Erasunmal”, dok je “Tengo Miedo” ska u laganom Hepcat stilu. Sve savršeno odsvirano i aranžerski vrlo lijepo riješeno, čini ovaj album više nego potrebnim u diskografiji svakog ska fana.