Oni su tri dečka i jedna cura, u ulozi front woman. Zovu se Pash, dolaze iz Washington DC-a i imaju već dva albuma na američkoj nezavisnoj etiketi Exotic Fever Records. Njihov indie pop / rock nepretenciozan je i – kako samo ime implicira – popaljiv.

Ekipa se upoznala na prvoj godini koledža. Erik i Jon, prvi bubnjar Pash, bili su cimeri i prijatelji još od svoje 13. godine. Jedne večeri Erik je vidio stanovitu Meredith kako pjeva neke svoje pjesme u jednom coffee shopu, uz pratnju akustične gitare. Očito zaintrigiran onim što je vidio i čuo, rekao je Meredith kako misli da bi mogao nešto dodati njezinim pjesamama. A kako je ona cijeli život željela imati svoj band, uzela je Erika za riječ i od tad su postali „srodne duše“, naravno u glazbenom smislu (iako su kružile i drugačije glasine)… Utjecajni američki magazin Alternative Press ih je usporedio s Ambulette, That Dog i Yeah Yeah Yeahs. Koliko u tome ima istine ostaje da sami provjerite, a mi smo iskoristili priliku i poslali im nekoliko pitanja za interview.

Čuo sam da vaše ime znači nešto na australskom engleskom, zar ne? Možete li objasniti šta točno i zašto ste odabrali baš to ime?

Pash na australskom slengu znači „zabrijati“ (s nekim – op.a.), slično kao što Britanci kažu „snog“. Naše ime je priginalno bilo Pets or Meat, no bilo je puno bandova s tim imenom. Mislila sam promijeniti ga samo u POM, no moja frendica je otišla u Australiju preko proljetnih praznika i rekla mi za „pashing“-dečke, pa sam pomislila kako je to sjajno ime.

Kako ste se uopće povezali s etiketom Exotic Fever Records? Kako ste zadovoljni s potporom koju vam daje Katy (Katy Otto, vlasnica etikete – op.a.)?

Upoznali smo Katy preko naše frendice Talie. Mjesecima smo pokušavali da nam ona izda ploču, i onda, na jednom koncertu na samo Valentinovo, ona i bivša Exotic Fever „djelatnica“ Sarah Klemm rekle su kako bi nam voljele objaviti album. Skoro sam se rasplakala! Katy je draga prijateljica i bilo je divno za naša zadnja dva albuma ne misliti o postotku prodaje i nužnosti odlaska na turneje. To je ljepota „do it yourself“ principa rada, možeš to obavljati u slobodno vrijeme.

Što mi možete reći o svom posljednjem albumu „The Best Gun“? Što zapravo znači taj naslov?

„The Best Gun“ je bio naš pokušaj pokazivanja kako smo odrasli od svog prethodnog izdanja. Ploča je vani već više od godinu dana, a snimili smo je prije dvije godine, i sad već radimo na novom materijalu. Naslov albuma dolazi od istoimene pjesme koja govori o pokušaju udovoljavanja nekome, a ta osoba te više ne voli i nemaš izlaza iz te situacije.

Koja je ideja iza vašeg banda? Jeste li tu samo radi zabave, ili imate plan probiti se i uspjeti? Mislim – da vam se pruži takva prilika, biste li je iskoristili?

Pa, upravo smo odlučiti kako više nećemo ići na turneje, osim ako ne sviramo kao predgrupa nekom jako poznatom bandu. Starimo, pa pokušavamo shvatiti šta da radimo sa svojim životima kad prestanemo svirati. Osim toga, imam sad i psa, ženkicu, i jako mi je teško biti odvojena od nje, pa makar i na dan! Da nam se pruži prilika biti predgrupa nekom jako velikom bandu, da, naravno, dala bih i otkaz, samo bi to trebao biti pravi band.

Koji je uobičajeni proces kad pišete nove stvari?

Smiješno, ali – mi nemamo neki proces. Za „The Best Gun“, većina pjesama su bile produkt zajedničke suradnje, osim pjesme „Kill the Rich Boys“, koju sam napisala sama. Što se tiče našeg novog materijala - napisala sam nekoliko pjesama i pokazala ih bandu, odnosno našem basisti Ryanu, pa zajedno napišemo strukture pjesama i pokažemo ih Eriku i našem novom bubnjaru Joeu.

O čemu uglavnom pjevate, o čemu su vaši tekstovi?

Većina tekstova je o momcima u koje se zaljubljujem, ili su me povrijedili. S „The Best Gun“ pokušavala sam da me jedna osoba zavoli. Rekao je da bi to inače funkcioniralo, ali živimo daleko jedno od drugog i - c’est la vie! Što se našeg novog materijala tiče, još uvijek sam prilično iskrena po tom pitanju, ali mi to nije jedina tema. Više sam fokusirana na to kako riječi zvuče i šta se najbolje uklapa u pjesmu.

Tko je vaša najveća inspiracija? Ne samo u glazbi, nego također i u „pravom životu“, i zašto?

Moj pas. Šalim se. Ne mogu odgovoriti uime svih, ali ljepota je moja velika inspiracija. Volim fotografirati s filmom. Postoji element iznenađenja kad koristiš film, kojeg nema s digitalcem i to je otprilike ono što me inspirira.

Po tvom mišljenju, tko je band koji je ostavio najveći trag na nezavisnu glazbenu scenu i zašto?

Ne znam jesam li kvalificirana za odgovor na ovo pitanje. Najvjerojatnije su Fugazi imali najveći utjecaj na scenu s njihovim principom sviranja koncerata uz cijenu ulaznice od 5 dolara i za sve uzraste. Također, mislim da je indie glazba kakvu danas poznajemo započela kad sam bila na koledžu s bandom zvanim The Strokes. Naravno, oni su bili na major labelu, ali se činilo kao da se radi o indie bandu i osjećam kao da se sve promijenilo nakon što je objavljena njihova prva ploča.

Šta bi radili da ne svirate? Možete li se zamisliti za, naprimjer, 5-10 godina?

Jako bih voljela raditi u modi ili na filmu, ili jednostavno raditi nešto kreativno. Erik je trenutno poslovođa u jednom restoranu, i nada se kako će jednog dana imati svoj lokal.

Hoće li, po tvom mišljenju, nadolazeći predsjednički izbori u Americi doista promijeniti nešto u svijetu? Kako gledaš na (jadno) stanje stvari u vezi s aktuelnom ekonomskom situacijom na globalnoj političkoj sceni?

Nikad se ne zna hoće li se nešto doista promijeniti, ali se u svakom slučaju nadam. Ekonomija je trenutno očajna i utječe na sve, uključujući i glazbenu scenu. Uvidjela sam kako idem na manje koncerata, i ne bih baš voljela da sam na turneji u ovom trenutku, ali naravno – nekim bandovima ide sasvim dobro.

Dobijate li puno pisama obožavatelja? Koje je bilo najčudnije?

Uglavnom nam ljudi govore „vidjeli smo vas kako svirate u tom i tom gradu i jako nam se svidjelo“. Jako je lijepo kad ljudi odvoje nešto svojeg vremena da bi nam pisali.

Molim te navedi po jednu riječ za svakog od vas, koja najbolje opisuje vaše karaktere.

Preskočit ću ovo, jer ne želim da se ostali članovi banda naljute na mene. :)

Ima li nekih dobrih bandova na vašem području, ili također na Exotic Fever Records za koje biste želejli da se zna?

Bez lažne skromnosti, spomenut ću bandove u kojima također sviramo (pored Pash – op.a.). Joe svira u Karmella’s Game, koji su jedan od najboljih synth pop bandova. Ja također sviram u Title Tracks, u kojem svira i John Davis iz Q and Not U. Još smo relativno novi band, ali poprilično dobar.

Koja bi po tebi bila „turneja snova“, s kojim bandovima biste na njoj voljeli svirati?

Svirali smo s nekim zvijezdama prije nekoliko mjeseci. To je bila „turneja snova“.

Najboljih pet pjesama za vožnju u automobilu?

Rekla bih da su najslušanije u našem kombiju za turneje bile stvari od Phoenix, Phantom Planet ili bilo šta da Joe svira. Bili smo na Silverchair-tripu neko vrijeme, ha ha…

Koji je najdraži poklon koji si dobila za rođendan?

Putovanje u Disney World prije dvije godine!

I neizbježno – zadnje riječi, nešto što sam zaboravio pitati?

Ne, mislim da smo zbilja pokrili puno toga.

Pash official website
Pash at MySpace
Exotic Fever Records