Zanimljiv twist za ove mlade Koprivničane. Dok su prije pičili melodični punk / hardcore u ponajboljoj maniri kalifornijske škole, sad su odlučili zarezati prave metal riffove.

Kad sam prvi put čuo Pillow Pack (njihov “uradi-sam” CD “Basement Plays”), pomislio sam kako slušam neke izgubljene snimke Debelog Precjednika. I nisam im to zamjerio, budući da su ih prilično dobro skinuli. No, s njihovim novim izdanjem stvar se zarotirala prema nešto drugačijem, metalnom zvuku. E, sad bih mogao biti zlonamjeran i primijetiti kako su i Debeli na svojem zadnjem albumu “Through The Eyes Of The Innocent” imali dosta metal utjecaja. Pa ipak, to ne bi bilo fer prema Pillow Pack. Vjerojatno dječaci sviraju ono što vole, a čini se kako jako vole takozvani metalcore.

Možda da krenem iz pozitivnog kuta… Kao prvo, produkcija je prilično dobra za jedno do it yourself izdanje, ali čini se kako naša scena u zadnje vrijeme više toliko ne pati od loše kvalitete snimaka. Zvuk se, dakle, malo promijenio, pa vas tako sad očekuje pregršt metaliziranih riffova, ali - srećom - ne i besmislenih metalskih solaža. No, melodija je ostala zaštitni znak ovog banda, pa tako - unatoč ponekom vrisku dubljeg predznaka - dečki i dalje rađe pjevaju, nego vrište, rokću ili štogod. Također, iako su se “modernizirali” po pitanju zvuka, čini se kako ne pate od nepotrebnog kićenja pjesama fancy-emo dijelovima, što je definitivno plus. A ogroman plus je i mogućnost da ovaj album besplatno skinete sa site-a banda.

S druge strane, moja osobna zamjerka je svojevrsna predvidljivost. Ne čak toliko u novoodabranom zvuku, već u smislu gubitka prepoznatljivosti, kako banda, tako i ovog izdanja. Svima je jasno kako u svijetu postoji OCEAN ovakvih bandova, pa mi nije jasno koji je smisao u uklapanju u trend, ako će te slušati samo frendovi s MySpace-a ili lokalna ekipa? Ne bih nikako želio reći da Pillow Pack nemaju svoj smisao, ali zašto ga sputati svirajući po nekim “pravilima scene”. Evo, naprimjer - omoti (metalcore) izdanja u sepiastim tonovima su apsolutno kontraproduktivni, jer doprinose spomenutoj neprepoznatljivosti. Da uopće ne spominjem tekstove u stilu “this is a dawning of the new age”, “betreyal of reason”, “newborns to a plegued world”… Mislim, znam da to dobro zvuči na engleskom, i znam da su tekstovi vjerojatno ponukani nepravdom i ogorčenošću (ovakvim) svijetom, ali zar nema svaki drugi band takve tekstove? I još ću jednom ponoviti - uvjerljivije bi zvučalo na hrvatskom, ma koliko god ideja metalcorea na hrvatskom zvučala suludo.

summary: Interesting twist in the sound of this Croatian band. Before, they played melodic punk / hardcore in the vein of numerous Californian bands. Now they play metal-influenced punk / HC, which is also known as metalcore, but fortunately - without boring solos, pointless screaming or those fancy-emo parts. Metal guitar riffings go well with their melodic singing. On the other side, I think they’ve lost originality, playing what is supposed to be played and writing lyrics just the way they should sound. It would be nice to hear a metalcore band, singing in Croatian for a change.