E, ljudi moji, koliko se Fearless promijenio… Za sve vas koji ne znate, Fearless Records etiketa je koja je na globalnom punk/hc nebu zasjala izdanjima bandova poput Straight Faced, Nobody’s, Big Wig, i naravno At The Drive-In. Moram priznati da već dugo nisam čuo neko novo Fearless izdanje, ali ovom se nisam nadao.

Plan White T’s mlad su band i po stažu, i po broju izdanja. Muzički, radi se o mješavini melodičnog punk rocka, sporijeg i ne baš suviše energičnog, i zvuka kojeg svijetu s puno uspjeha prezentiraju Jimmy Eat World (neki to zovu i emo…).

Odmah da se razumijemo - nije baš da sam zatvoren na nove uplive u stilski prezasićenu punk/hc scenu, no mislim kako bi za Plain White T’s bilo bolje da ih se promatra izvan te scene jer bi onda mogli proći puno bolje…

Na albumu Stop” ima 12 stvari, od kojih bi kao svjetlo u tunelu izdvojio samo dvije: uvodnu “Stop”, koja je čak vrlo dobra, te “Your Fault” (ima odličan - emo - uvod na gitari u stilu pomenutih Jimmy Eat World). Ostalih 10 stvai dobre su samo ako ne možete zamisliti život bez indie college rock bandova. Vokali su presterilni, ne osporavam dečku koji je zadužen za ulogu frontmena pjevačko umjeće, no nema tu energje, pa to ti je… Nije ni da ne volim akustične stvari (na ovom albumu h je nekoliko, neke ček imaju i zanimljive gitarske aranžmane), no ne ide. Presterilno.

Općenito, cijeli album podsjeća me na soundtrack nekog “otkvačenog” filma tipa “Singles” (a to baš i nije neka preporuka, što se mene osobno tiče). Čak bi se i Plain White T’s mogli pojaviti u nekoj sceni, kako sviraju u nekom malom klubu prepunom teenagera. Teksovi su također u tom stilu, nerijetko smiješno adolescentski (”Hey, hey, I’m gonna be happy someday…”, ili “What’s your car doing outside his house…”).

Produkcija je - kao i za sva Fearless izdanja - iznimno dobra, neki bi rekli preušminkana, i nema sumnje kako su Plain White T’s spremni za osvajanje visokih mjesta na top-ljestvicama, te za krađu srca srednjoškolkama koje su otkrile punk kroz - evo ih opet - Jimmy Eat World…