Slušajući prvi album ovog talijanskog banda “…And The Bees Stole The Honey…”, objavljen na Point Break Records, pomislio sam kako bi bilo sjajno da pjevaju na talijanskom. Zašto? Na CD-u je bila jedna stvar na talijanskom i zvučala je genijalno u kombinaciji s njihovom glazbom. Jednostavno, vokal se savršeno uklapao i zvučao je puno, puno uvjerljivije, da uopće ne spominjem melodičnost talijanskog jezika.

Izgleda da su me, na veliko oduševljenje, Seed’N'Feed poslušali. “Modulo 25″ album je ispunjem pjesmama na talijanskom. Vjerojatno im je dosta ljudi ukazivalo na tu činjenicu. I sad su postali stvarno moćni i prokleto dobri! Osim, naravno, svog imena, koje mi je (kad sam ga prvi put čuo) zvučalo smiješno i pomislio sam da se radi o još jednom “melodičnom” talijanskom Epitaph-wanna-be bandu. Koje olakšanje kad sam skužio da sam se prevario… Iako su Seed’N'Feed melodični, tu nema sumnje. Ipak, radi se o izuzetno žestokoj, ali dakle i melodičnoj verziji post hardcorea, nastalog pod utjecajem bandova kao što su Soulside, Rites Of Spring i ostala ekipa, koja je oblikovala tu omraženu riječ “emo”, dok još uopće nije postojala.

Odagnajte slobodno sve konotacije koje u vama budi “emo” onakav kakvog danas poznajete i radije se prepustite magiji Seed’N'Feed. Vrlo čvrsti rifovi, sjajno pjevanje, odlična ritam sekcija (posebno su cool česte promjene ritma i aranžmani), onako ne prebrzo, ali svakako žestoko i svirački potkovano. I dok su njihovi zemljaci Foolhouse u istom žanru, ali definitivno brži, Seed’N'Feed drže taj neki umjereniji tempo, ali sve pršti od energije. Kao da je neki gotovo metal band odlučio svirati ovakvu vrstu glazbe. Odlično, stvarno vam kažem. Jebeni San Remo!!