Kanadske skate punk legende u novoj postavi nakon osam godina ponovo haraju Europom! U ovoj (sedamnaestoj) inkarnaciji benda, karizmatičnom frontmenu Mr. Chi Pigu pridružili su se bivši basist Ken Flemming na gitari, novi/stari bubnjar Shane Smith, te Denis Nowoselski na basu. Obzirom na činjenicu da su u sklopu turneje obuhvatili i našu regiju, imao sam priliku upoznati ih u susjednoj Ljubljani. Ovaj „intervju“ je na neki način pokušaj interpretacije cjelovečernjeg razgovora s članovima benda.

Kako napreduje turneja, koliko koncerata je iza vas?

Chi Pig: U proteklih mjesec dana smo odsvirali dvadesetak koncerata, imali smo samo dva slobodna dana.
Denis: Da, proslavili smo moj rođendan u Amsterdamu, to je bilo divlje… U Europi smo još idući tjedan pa putujemo za Kanadu, ali se opet vraćamo na ljeto.
Shane: Trebao si vidjeti njih dvojicu (Denisa i Piga - op.a.), nisu znali gdje su… (smijeh)

Kako to da ste u raspored odlučili uvrstiti i našu regiju? Nije baš česta pojava da bendovi sviraju dan za danom u Sloveniji, BiH, Hrvatskoj, Srbiji…

Denis: Jednostavno jer ovdje još nismo bili. Volimo svirati posvuda, i htjeli smo odraditi što više koncerata u gradovima koje još nismo posjetili, pogotovo u ovom dijelu Europe.

Kako to da ste se nakon razilaženja ponovo odlučili reformirati i otići na turneju?

Denis: Da ga održimo na životu! (pokazuje na Piga)
Chi Pig: Tako je. Jedino tako mogu funkcionirati… Ovo me zaokuplja i zabavlja, odvlači mi pažnju. To je ono u čemu uživam toliko godina i to je moj život, to sam jednostavno ja…
Denis: Ljudi će uvijek misliti da je radi novca. Naravno da nije. Da nam je do novca, zvučali bi kao Nickelback.
Chi Pig: Ha ha ha…!

I kako ste oformili novu postavu?

Denis: Već dulje vrijeme se poznajemo, Chi me pitao bih li svirao i odmah sam pristao.
Chi Pig: Zapravo je to trebao biti samo jedan koncert povodom 25. obljetnice benda, ali smo htjeli nastaviti, i evo nas ovdje..
Shane: Pa… Odsvirao sam posljednje dvije turneje prije razilaženja, kasnije sam svirao u još jednom projektu s Pigom, i konačno sam se vratio ove godine.

Slaveco?

Shane: Kako znaš? (smijeh)

Ken, ti si i prije bio u bendu?

Ken: Točno, svirao sam početkom ‘90.-ih, iako tad nisam ništa snimio s bendom. Chi i ja smo prijatelji već stvarno dugo vremena i uživam u sviranju, najradije bih stalno bio na turneji – puno je bolje nego raditi svaki dan..

Chi, htio sam te pitati nešto o tekstovima… Radi se o pjesmi sa zadnjeg albuma, „One Legged Bridge Jumper“… Jesi li stvarno tu pjesmu napisao u ustanovi socijalnu skrb?

Chi Pig: Ta pjesma bi zapravo trebala biti nastavak na „Reality is a Ride on a Bus“! Napisao sam je u autobusu na putu prema studiju, i snimio je čim sam došao. Odjel za socijalnu skrb je zapravo autobus…

Zbilja? Dobra usporedba, u autobusu možeš pronaći puno zanimljivih likova…

Chi Pig: Kažem ti, u autobusu je bila ta mršava cura, narkomanka, jedva se držala na nogama… I stvarno me strijeljala pogledom! (jedan od brojnih zastrašujućih izraza lica - op.a.)

Nikad ne bih pogodio… Ali ovo znam: „Head Smash In Buffallo Jump“ je o Danzigu, zar ne? UFO, zulufi, pjeva kao Elvis?

Chi Pig: Prošao sam pored tog znaka stotinu puta… Nema veze s Danzigom. Pjesma je također istinit događaj, o tome kako sam upoznao jednog od Elvisovih imitatora… Stvarno smiješan tip!

Opet krivo! Mene je odmah podsjetilo na Misfitse i Danziga… Kad smo kod Misfitsa, jesu li bendovi poput njih i Ramonesa utjecali na vašu muziku? Jeste li obožavatelji?

Chi Pig: Velik sam obožavatelj Ramonesa, Denis baš čita knjigu o njima… Denis, pokaži mu sliku koju smo slikali u Njemačkoj! (Denis pokazuje sliku improviziranog nadgrobnog spomenika Joey Ramoneu - op.a.)

Jesi li ih gledao live? Pitanje je malo glupo, bolje da pitam koliko puta?

Chi Pig: Pet puta s Dee Dee-jem, još koji put kad je C. Jay došao. Ali Dee Dee je definitivno bio duša benda.

Slažem se, on je radio gotovo sve stvari… Nisam ni znao da ste svirali kao support Dead Kennedysima, to je sigurno bilo zakon…

Chi Pig: Jesmo, 12 puta… I uvijek je bilo jako dobro!

Zbilja ne bih mogao odlučiti tko je od vas dvojice (misli se na Jello Biafru - op.a.) luđi na stageu.

Chi Pig: Ma on je sad debeo… (smijeh) Sad je stvarno Jello (žele)! (smijeh) Šalim se…

Je, nabacio je koju kilu… Svejedno je to on… Nego, pročitao sam da imate u planu novi materijal?

Chi Pig: Hm… Pa zapravo… Snimljen je film o meni. Trenutno je u izradi, na montaži, trebao bi izaći kroz dva mjeseca.

Zbilja odlično, jedva čekam vidjeti kako će ispasti.

Chi Pig: I ja također… Nadam se da ću doživjeti da ga vidim! (smijeh)

Dečki, stvarno sam ugodno iznenađen vašim odnosom prema fanovima.

Chi Pig: Jesi za colu?

Ne hvala, ne treba…

Chi Pig: Jebi se onda! (smijeh) Ne, stvarno, sve ovo i radimo zbog fanova, ne vidim zašto se ne bismo ovako ponašali. Bar upoznajemo puno ljudi. Možda i previše… (smijeh)

Znači zadovoljni ste odazivom publike?

Chi Pig: Naravno, svaki koncert je drugačiji na svoj način… Dok god to volimo i vrhunski se zabavljamo..

Ima li novosti po pitanju SNFU?

Chi Pig: Imamo dovoljno ideja za nove stvari, čak i nekoliko gotovih, nadam se da ćemo uskoro snimiti novi album u ovoj postavi.

Baš sam htio pohvaliti zadnji album, stvarno je super.

Chi Pig: Dobro je ispao, s njega uglavnom sviramo “Cockatoo Quill”, “Head Smash”…

One Legged Bridge Jumper?

Chi Pig: Ne, ne znamo ju… (smijeh) Još uvijek postoje pjesme koje nikad nismo svirali live i to je jedna od njih…
Shane: Nikada ne možeš udovoljiti svima… Ljudi obično najčešće traže „Bobbitt“ i „Eric’s Had A Bad Day“… Večeras recimo ne sviramo ni jednu od te dvije, ali primjerice sviramo „I Forget“ i „Drunk On A Bike“.

Meni odgovara! (smijeh)

Shane: Bit će super, mora biti, bez brige… Dat ćemo sve od sebe! Hej, ovoga… Idem sad odspavati malo u kombi, smijem?!

***

Chi, hvala na svemu, koncert je bio odličan, mislim da ću ga još dugo pamtiti… (pozdrav nakon koncerta - op.a.)

Chi Pig: Hvala tebi, zbilja mi je drago što ste došli i dobro se proveli… Održavajte scenu na životu, jer glazba i energija su ono zbog čega smo tu! Živjeli!