Interview s njujorškim bandom The Casualties, predvodnicima današnjeg orto punk pravca i bandova, napravili smo nakon njihovog giga u Bassanu (It). Iako se Rick, basist banda pokazao vrlo zainteresiranim za razgovor s nama, talijanski organizatori su nas konstantno selili, micali i na kraju istjerali iz kluba (fajrunat, kažu oni), tako da smo view odradili vani, pred kombijem banda. Na niskoj temperaturi nam se i nije baš otezalo s pričom, pa je i sam interview ispao kraći nego što je bio planirano. Rick je uostalom vješto izbjegavao “provokativnija” pitanja, ali eto, šta je - tu je.

H: Za početak, reci mi kako vam protiče ova europska turneja?

Pa sama turneja je počelo poprilično loše, u početku su gigovi bili prilično mali , slabo posjećeni, Jorge (vokalist Casualtiesa) je imao problema oko ulaska u Europu, imao je nekih sranja s putovnicom i vizama, ali je s vremenom postalo bolje, gigovi su sve bolji, mislim da je trenutno stanje sasvim zadovoljavajuće (na gigu u Bassanu je bilo oko 250-300 ljudi, moja procjena - op. Hugin).

H: Mali koncerti? Pitam te zato jer su Casualties svirali na Warped Touru, pa me zanima kakva su to iskustva i kako je opet svirati u manjim prostorima? Možeš li to uopće usporediti? Jer čuo sam komentare tipa: oni su sad rock-zvijezde, oni više ne sviraju u malim klubovima…

U Americi okupljamo 500-tinjak ljudi po koncertu, u većim gradovima obično okupimo puno više ljudi, kao naprimjer Los Angeles, uvijek je broj preko 1.000, ali to je za očekivati u većim gradovima. Ali Warped Tour i ova turneja su sasvim druge stvari. Warped Tour je ustvari festival, dok je ova naša “klasična” punk turneja po manjim klubovima. Warped je nešto sasvim drugo, ne znam s čim bi u Europi to mogli usporediti, s onom “Deconstruction” turnejom…

H: OK, kužimo šta je Warped Tour. Krajem devedesetih su bila 2 gostovanja u Sloveniji s Bad Religion, Pennywise, Specials, Less Than Jake… Znaš šta mi je pomalo čudno, vidjeti Casualties i, ne znam, The Ataris na istom festivalu…

Da, kužim, čudno je, ali mislim da je to i bit same turneje. Promovirati ljudima razne vrste i smjerove punk rocka. Iskreno, ne mislim da su The Ataris punk band…

H: Ha ha ha… Ni mi!

Pa da, ali da se pokaže ljudima, oni su takav stil, mi smo onakav stil, znaš, za svakog ponešto. Uostalom, na Warpedu nastupaju i ska i reggae bandovi. Iskreno, mislim da je to dobra stvar.

H: Dosta američkih politički angažiranih i anarcho bandova prigovara Casualtiesima na manjku političke angažiranosti i na “drunk-orto-punk” pozi, dok vas opet s druge strane Chris Boarts iz “Slug & Lettuce” (poznati američki anarcho punk fanzin - op. Hugin) prilično hvali i brani…

“Slug & Lettuce” je bio njujorkški fanzin (preselili su u Sj. Carolinu - op. Hugin), pa mislim da su joj dojmovi o nama bili bolji nego od većine angažirane punk scene, iako je prvi naš album izašao na Tribal War Records, koji također izdaju angažirane bandove. Smatram da ne trebaš nužno biti politički angažiran, nije da je to uvjet za punk band, iako na novom albumu imamo nešto više politički angažiranih stvari, mislim da je to bilo i očekivano, s obzirom na trenutnu situaciju u Americi i na tog kretena Busha, i sve te ratove koje je započeo. Zato na novom albumu imamo dosta angažiranih punk pjesama. Ne volim kad ljudi stvaraju punk pravila, moraš biti angažiran, moraš imati političke stvari na albumu, ma ne moraš ništa ako ne želiš! Glupo mi je takvo cjepidlačenje.

T: Šta mislite o bandovima kao što su Dropkick Murphys, koji nakon 11.09. vitlaju američkim zastavama?
H: Kao NY band kako gledate na 11.09.?

Teško mi je to sve skupa komentirati, ja jesam njujorčanin i to što se dogodilo je zbilja grozno, ali ne vjerujem da je rješenje započeti novi rat. OK, taj napad 11.09. se ne može opravdati, ali pobiti sve živo kako to zamišlja George Bush je glupost. A što se tiče Dropkick Murphys i njihovog patriotizma, ne znam, to je njihova stvar. Mi to baš tako ne gledamo, mislim ja volim otkud potječem, iako ne mislim da je politika moje zemlje ispravna i ne mislim da imamo dobrog predsjednika…

H: Svi volimo zemlju iz koje potječemo, zar ne?

Upravo tako. Vi volite Hrvatsku, to je vaša domovina. Dropkick Murphys su naši prijatelji, ne znam, ne mogu reći ništa loše o njima.

H: Kako to da ste prešli s Punk Core Records na Side One Dummy Records?

Side One Dummy je dobra etiketa, jednostavno smo trebali neku promjenu. Punk Core su nam frendovi, nije bilo nikakvih posebnih problema, jednostavno Side One Dummy ima neke bolje stvari, primjerice, imaju bolju distribuciju, pogotovo u Europi i Japanu, a to nam je dosta bitno. To je doista bila obična odluka i prijateljski razlaz.

H: A šta je s Charged Records?

To nije naša etiketa, to je etiketa našeg gitariste Jakea. To je njegova osobna stvar, uz Casualties, gotovo njegov hobi. Počelo je iz njegove spavaće sobe prije par godina. To je ipak mala etiketa, iako ima dobrih bandova na njoj.

H: Casualties stalno pjevaju o punku kao “way of life”. Šta je za tebe osobno punk kao način života?

Nema sad tu neke velike mudrosti. Jednostavno, volim punk, ne želim živjeti kao drugi ljudi. Ne mislim se preko noći promjeniti i naći neki “9-5″ posao, zato je to način života, to je ono čime se bavim, to je ono što jesam, nema nenadanih problema, volim punk rock, volim muziku uopće, ja sam jebena lijena propalica, ne želim naći posao i biti lik iz ureda… Zato to i je način života. Stalno pijem, upoznajem nove punxe, visim uokolo po turnejama.

H: Imate članova hispanskog porijekla. Jeste li ikad imali kakve frke s nazi skinheadsima ili rednecksima na Jugu?

Znaš, u Californiji smo imali neke white power skinse koji su nam se pojavili na koncertima. Ponekad se i to desi, ali nije bilo ozbiljnijih sranja.

T: Jeste li ih nabili?

Da budem iskren, uglavnom je riječ o nekim jebeno velikim njuškama, ha ha ha…

H & T: Da, da, isti problemi svugdje, ha ha ha…

Trudiš se ignorirati ih. Rijetko se to događa, pa i nije neki ozbiljni problem.

T: Imate li dosta običnih anti-fa skinsa na gigovima?

O, da. To je sasvim cool. Pijemo, zajebavamo se s njima, New York je poznat po cool skinhead sceni.

(neki pijani lik se dere sa strane: “Fuck Americans, fuck you”!- op. Hugin)

H: Jeste li imali kakvih loših iskustava s europskom publikom?

Pa, gledaj ovo (pokazuje na pijanog Talijana - op. Hugin). Evo, ovo, jebite se američke rock zvijezde. Glupo. Zašto je došao ako nam sere? OK, uvijek ima nekih problema, ali Isuse, nismo mi loši ljudi. Samo imamo lošeg predsjednika. Ponekad se i to dogodi. Bilo je toga u Njemačkoj, ovo je prvi put u Italiji, jebe mi se šta kaže, ignoriram ga.

H: OK, neki posebni planovi za skoru budućnost? Novi album je skoro vani…

Da, sredinom 2. mjeseca je vani. Bez jasnih planova, vjerojatno slijedi nova američka turneja da promoviramo album “On The Frontline”.

H: Čuli smo dosta tračeva o raspadu banda.

Ma to je vjerojatno jer smo odsvirali par gigova bez vokaliste Jorgea zbog viza, pa su ljudi krivo skužili. Raspad nam nije u planu, hahaha… Znaš, bilo je glupo da otkažemo gig…

T: Ima li bandova s kojima ne bi svirali?

Ne bi svirali s nazi bandovima, ali oni ionako ne pripadaju punk sceni. Prije neki dan smo svirali s ženskim rock bandom, nisu bile punk, ali je svejedno bilo zabavno. Svirali smo s Andrew W.K. cijelu turneju. Bitna je svirka i zabava, ne treba sve shvaćati preozbiljno.

The Casualties official website
Side One Dummy Records USA
Side One Dummy Records Europe