Kad je emo core zaživljavao početkom devedesetih godina kao određeni glazbeni pod-stil hardcorea, nitko se vjerujem nije nadao kako će zapravo postati hiper-produktivan i kako će bandovi nicati kao gljive nakon kiše. Međutim, sceni zasićenoj tupa-tupa ritmovima trebalo je očigledno osvježenje, pa su tako Lifetime, Christie Front Drive, Drive Like Jehu, Boys Life, Texas Is The Reason, Braid, Get Up Kids i mnogi drugi zadužili čitav emo ocean. Iz njega su srećom isplivali mnogi dobri, utjecajni bandovi, ali i hrpa onih drugorazrednih, za koje je bolje da se nisu ni okupili. Reći takvo nešto za nizozemski The Inaxy bilo bi preuvredljivo. No, ta tvrdnja i nije tako daleko od istine.

Naime, na drugom svojem ozbiljnijem izdanju, EP-ju “Breakin Horizon” (koji emo naziv!), The Inaxy predstavljaju četiri nove stvari, koje definitivno spadaju u melodičnu varijantu emo corea, pomalo sladunjavu, nalik na Promise Ring/Get Up Kids, takozvanu “radio-friendly”. I da, ne radi se o indie rocku, već baš o emo coreu. U dosta osobnim, ali loše napisanim tekstovima na engleskom jeziku, čak ponekad pomalo nerazumljivim (”your smile makes a shower of leaves” iz “Meaningless Memories”), The Inaxy će na trenutke zazvučati kao gore spomenuti očigledni uzori, a bas linije bit će na trenutke odsvirane u stilu Still Life. Uz melodičan vokal frontmana Martijna, u pozadini se ponekad začuju vriskovi back vokala, tek toliko da malo razbiju tu sludanjavost.

Predvidljivost ovog banda vidljiva je također kroz nazive pjesama. Mislim, “Friends”, “Midsummer Sun”, “Confused Minds”, “Meaningless Memories”? Ma daj! Uz sve do sad napisane pjesme u ovom stilu, bandovi koji iza sebe imaju nekakvu (kakvu-takvu) diskografiju ne bi si smjeli dopuštati početničke greške. Pogotovo ako misle ozbiljno. A The Inaxy izgleda misle. Daleko od toga da je sviračko, doduše i skladateljsko umijeće banda na jednoj, rekao bih solidnoj razini, što im daje određeni plus, pa ipak, pjesme se zaboravljaju nakon prvog slušanja. U prilog bi im trebala ići činjenica da su nedavno promijenili članstvo. Možda to donese kvalitetu u liričkom, a i aranžerskom segmentu, koja je prijeko potrebna. Također mi još jedna stvar kod ovog izdanja nije jasna. Iako je EP izdala etiketa Emplane Music, na njihovoj web stranici koja je navedena na omotu u maloj diskografiji ovog EP-ja nema. What the fuck?