Malo koji punk rock band napravi toliko na svjetskoj sceni, kao što je to uspjelo kalifornijskoj ekipi imena The Offsping, što naravno izaziva kontraverze unutar punk zajednice. The Offspring su, uz bok Green Dayu i Rancidu, “krivi” - ili bolje rečeno: zaslužni - za približavanje punk glazbe širim masama (i prodor punka u komercijalne sfere). Do ovog trenutka objavili su osam studijskih albuma, jednu “best of“ kompilaciju, 4 EP-a i 3 DVD-a (popis službenih izdanja, pirate ne brojimo…). S ukupno 34 milijuna prodanih albuma širom svijeta, svrstavaju se među tri najprodavanija punk izvođača svih vremena. A to je - složit ćete se - ogroman uspjeh.

The Offspring je osnovan 1984. u kalifornijskom Huntington Beachu, pod prvotnim imenom Manic Subsidal, a za to su zaslužna dvojica srednjoškolskih kolega, gitarist Bryan “Dexter” Holland i basist Greg Kriesel, nakon što su svjedočili koncertu kalifornijskih punk rock ikona Social Distortion, predvođenih karizmatičnim Mike Nessom. Na mjesto drugog gitariste upada Kevin “Noodles” Wasserman, koji je u dotično vrijeme bio školski domar, a na mjestu bubnjara se - nakon nekoliko promjena - ustaljuje Ron Wealty. Iako je malo znano, dečkima je trebalo par godina da se prime posla i doista nauče svirati instrumente, tako da aktivan band postaju tek nakon što svi odlaze na fakultete.

Svoj debi-album „The Offspring“ izdaju 1989. g. na maloj izdavačkoj kući Nemesis Records u LP formatu, te ih nakon vinilnog 7” singla “I’ll Be Waiting / Blackball” Brett Gurewitz iz Bad Religion uzima na svoj (tada još novi) label Epitaph. Na toj izdavačkoj kući 1992. g. izdaju svoj drugi album „Ignition“. Tematika većine pjesama s prva dva albuma su priče o prijateljstvima, disfunkcionalnim vezama, ratu u Iranu, ljudskoj prirodi i ponašanju. Posebna sonična karakteristika ovih albuma je u tome što zvuk gitara ima određenu metal finesu.

Nastavak „Ignitiona“, treći album The Ofsspring nazvan „Smash“, rađen u slobodnom vremenu koje bi članovima banda preostalo od fakultetskih obaveza, doživio je neviđen uspjeh. Izašavši 1994. g., zvukovno i tematski na tragu prethodnika “Igniton”, “Smash” je postao  najprodavaniji nezavisni album svih vremena, s ukupno prodanih 16 milijuna primjeraka. Singlovi “Come Out and Play” i “Self Esteem” postaju svojevrsne punk himne, te band počinje dobivati prostora na MTV-u, ponajviše zahvaljujući pozitivnoj klimi koju su u medijima stvorili Seattle i grunge (”Self Esteem” neodoljivo podjeća na Nirvanin “Smells Like Teen Spirt”), te tako - uz paralelni izlazak albuma “Dookie” Green Day i “Let’s Go” Rancida - melodični punk postaje jedan od vodećih žanrova sredine devedesetih.

Potaknut ogromnim uspjehom banda, Dexter Holland osniva vlastitu nezavisnu etiketu Nitro Records, te reizdaje prvi, istoimeni album The Offspring na CD-u. Nitro Records od svog začetka posluje vrlo dobro, te će tako kasnije postati zaslužan za objavljivanje (u nezavisnom svijetu) vrlo zapaženih albuma bandova poput AFI, The Vandals, Guttermouth, Go Betty Go, Rufio, The Start, A Wilhelm Scream…, a etiketa je u svoj katalog dodala i poneko izdanje britanskih legendi The Damned.

Band zatim napušta nezavisni Epitaph, te odlazi na major label Columbia Records. Nasljednik albuma “Smash”, nazvan „Ixnay On The Hombre“ (1997.; dijelom još uvijek distribuiran pomoću Epitaph mreže) nije doživio takav uspjeh kao prethodnik. Naime, promjena u stilu glazbe The Offspring je bila očita, s čistih punk tekstova prelazi se pomalo u klišeizirane rock obrasce, zvuk je i dalje oštar, ali dobiva i stanovitu dozu isforsirane melodioznosti (dovoljno da pjesme budu puštane na komercijalnom radiju), a pomaže i što su tekstovi mahom zezantkog karaktera, te što u nekima od pjesama The Offspring koketiraju s prijemčljivim ska zvukom, koji sredinom i krajem devedesetih ponovo dobiva na popularnosti. Postoji i nekoliko tračeva o tome kako je između ta dva albuma pjevač Dexter bio na liječenju od droge, a potaknuti najvjerojatnije Metallicom, dečki iz benda mijenjaju imidž, te se šišaju na kratko.

Novi album, nazvan „Americana“ (1998.), ponovo je izazvao veliki komercijalni uspjeh, uvelike zahvaljujući dvama singlovima - „Why Don’t You Get A Job“ (pjesma za koju mnogi tvrde da je pokradena melodija Beatlesa), te  „Pretty Fly“. Obje pjesme karakteriziraju zezantski tekstovi, te se sve više među brojnim fanovima i kod jednog dijela kritike počinje postavljati pitanje zašto im singlovi više nisu klasične punk rock pjesme, nego ovakve “neozbiljne” stvari koje koketiraju s drugim žanrovima (pop, r’n'b i sl.). Nekako nakon izlaska “Americane” može se jasno primijetiti kako (pop) punk gubi na važnosti u sveopćem medijskom prostoru.

Sa sljedeća dva albuma - „Conspiracy Of One“ (2000.) i „Splinter“ (2003.) - band neće zakačiti nikakve drastične promjene. Na „Conspiracy Of One“ ponovo izbacuju singl koji nije klasična punk rock pjesma, imena „Original Prankster“, koji predstavlja duet s rapperom Red Manom. Ploča “Splinter” također ne donosi ništa novo, osim popratne turneje, koja je trebala obuhvatiti i Zagreb, 29.02.2004. (na koncertu u Domu sportova s njima je trebao svirati i odlični nizozemski horror punk / psychobilly band Horrorpops). Međutim, koncert je odgođen zbog snježne oluje koja je poharala Europu, pa tako kamioni s The Offspring opremom nisu mogli proći kroz Sloveniju. Iako im je ponuđena domaća produkcija koncerta, band odbija tako svirati, tvrdeći da im treba baš njihova oprema, te posebni sampleovi koji - skupa s opremom - nisu stigli u Zagreb. Postoje i teorije po kojima je frontmanu Dexteru otišao glas na prethodno održanom koncertu, te da mu je zbog toga trebao dan odmora. Zbog toga - navodno - The Offspring nisu željeli ugrožavati ostatak turneje, te su Zagreb lagano preskočili.

Bilo je također i polemika oko imena albuma “Splinter”, jer je band originalno ploči htio nadjenuti ime “Chinese Democracy”, identično kao i (u to doba) godinama željno iščekivan novi album Guns’n'Roses, ali zbog prijetnje tužbama The Offspring na kraju odustaju od svoje namjere (primjerice, s “Conspiracy Of One” imali su problema s Columbia Records, zato jer su odlučili dati cijeli album na besplatni download, što se - naravno - ljudima u Columbiji nije svidjelo, pa su i od te ideje morali odustati).

Nakon toga slijedi pauza u radu banda. Članovi The Offspring su već nakon svjetske turneje s albumom “Americana” i tijekom izlaska “Conspiracy Of One” htjeli provoditi više vremena sa svojim obiteljima, te se posvetiti vlastitim hobijima i drugim poslovima. Naime, Dexter Holland  doktorirao je molekularnu biologiju, te dobio pilotsku licencu, a ima čak i vlastiti brand tabasco umaka. Basist Greg je stravstveni golfer i kolekcionar svega i svačega, a poglavito kapa “šilterica”. Također, 2000.-te godine su napravili nagradnu igru za fanove na tematiku „tko najbolje poznaje band“, te podijelili milijun dolara pobjedniku.

Svoj trag, glazbeno, a i u nekim drugim sferama, The Offspring su ostavili pojavljivanjem njihovih pjesama u mnogim filmovima i serijama. Tako su napravili sing „Defy You“ za film “Orange County”, kojeg su mnogi moji prijatelji većinom gledali samo zbog odličnog soundtracka (ali dobro da i Jack Black glumi u njemu). Obradili su pjesmu banda AFI “Totalimmortal“, koja se pojavila na soundtracku filma „Me, Myself And Irene“ (Jim Carey i Renée Zellweger). Također su nastupili i u trash komediji “Beheaded”, u kojoj su glumili band koji svira na maturalnoj zabavi, čijem se pjevaču (Dexteru) odrubi glava na pozornici, ironično - dok sviraju pjesmu “Beheaded”. “Want You Bad” je, pak, uvodna pjesma za film “Tomcats”, ali se pojavljuje i u drugom nastavku “Američke pite”.

Zadnji album „Rise And Fall, Rage And Grace“, snimljen nakon duže pauze, te odlaska bubnjara iz banda (nadomjestio ga je prvo Atom Willard, te potom Pete Parada iz Face To Face i Saves The Day) izlazi prošle godine, te se lagano osjeća kako je band počeo usporavati. Singlovi su i dalje karakteristično zezantskog tipa, dok se na albumu našla i poneka akustična stvar. Izgleda također kako se više ne može pojaviti neka recenzija ili članak u kojem se uz novi album The Offspring ne spominje riječ „emo“, što je na neki način vidljivo i u spotu za pjesmu „Kristy Are You Doing OK?“, gdje Dexter nema više svoju prepoznatljivu frizuru sa “spikeovima”, već dugu, raspuštenu emo frizuricu.

Što možemo očekivati od nadolazećeg zagrebačkog koncerta kalifornijskih punk rock legendi? Organizator je koncert smjestio u manju dvoranu nego prošli put (Tvornica kulture), te je najavljeno da će se u slučaju rasprodanog prvog koncerta 05. rujna održati još jedan koncert, i to dan nakon. Band je za ovu turneju, simpatično nazvanu “Shit Is Fucked Up”, namjerno tražio manje dvorane. Na festivalima ovog ljeta svirali su u prosjeku sat i petnaest minuta, te u tom vremenu odsvirali 20-tak pjesama, sa svakog albuma ponešto (iako ne sviraju ništa s prva dva albuma). Dakle, ukoliko volite melodični punk, surfanje, zafrkanciju, kalifornijske “prankove” i sheme, nikako nemojte propustiti ovaj koncert, uz domaću podršku Tito’s Bojsa.