Šta ja znam, vjerojatno nisam baš prava osoba za recenziju novog albuma The Slackers. Ne toliko zbog njih, koliko zbog činjenice da me ska u posljednje vrijeme nešto baš i ne zanima. No, kako i ovaj materijal zahtijeva recenziju, potrudit ću se. Ako imalo pratite recentnu ska scenu, onda vam ne trebam puno pričati o ovom bandu. Jasno je da su The Slackers predvodnici žanra, bar što se tiče onog tradicionalnog ska zvuka (dakle, nepomiješanog s punkom), i s tog stajališta “Peculiar” predstavlja samo potvrdu te činjenice. Ne kažem da je materijal loš, čak dapače, ali daleko od toga da je najsjajniji biser njihove respektabilne karijere (možda se samo nisam navikao na nove pjesme, ali imam takav dojam).

Na albumu se nalazi ukupno 13 stvari, od kojih mi je “Propaganda”poznata s Hellcatove četvrte “Give ‘Em The Boot” kompilacije i predstavlja highlight albuma (za istu stvar na CD-u postoji i zanimljiv video spot, koji možete pogledati ako imate instaliran Quick Time player). Od ostalih su mi se svidjele “Set The Girl Free”, “What Went Wrong” (zvuči kao da je iz nekog filma s temom iz pedesetih/šezdesetih, naravno američkih…) i “Rider”. Tu je i ska/reggae obrada stvari “I Shall Be Released” Boba Dylana, a ostali materijal lagano klizi niz vaše uho, tako da ni ne znate koja stvar upravo svira.

Jedini odmak je pjesma “I’d Rather Die Happy” odsvirana samo na akustičnoj gitari, čime je frontman banda Vic Ruggerio fanovima The Slackers želio dati do znanja da ima solo kantautorsku karijeru. Svidio mi se ovitak albuma koji upućuje na stari cirkus s početaka prošlog stoljeća. I eto, ska svijete, The Slackers imaju novi album i uopće ne sumnjam da će ga nabaviti svi poklonici ska glazbe…