Danas je vrlo male prave, istinske zabave u punk rocku. Na sreću, još uvijek ima bandova koji na to nisu zaboravili, a jedni od njih su The Spits, koji dolaze iz grunge prijestolnice, Seattlea.

Zamislite post-armagedonovski svijet, razrušene gradove i ulice, na koje izlaze horde polumrtvih (ili poluživih, kako vam drago) ljudi nalik na zombije, a zli potomci post-nacista (koji se skrivaju po Argentinama i Čileima) stvaraju novi svjetski poredak kako bi kontrolirali mase… Soundtrack za takav B-thrash scenario najvjerojatnije bi bili The Spits, na svojoj 4. studijskoj ploči, koja je radi lakšeg snalaženja u njihovoj sve bogatijoj diskorgrafiji nazvana svojim rednim brojem (imaju oni i split izdanja s The Briefs i The Triggers, kao i nekih posebnih izdanja vezanih uz turneje, recimo njihovu europsku iz 2006.).

Predvođeni braćom Seanom i Erinom Woodom na gitari, odnosno basu, svoj line-up The Spits su upotpunili s bubnjarom Lance Phelphsom (po potrebi svira i sintisajzer na stage-u), a zvuk koji kreiraju svojevrsna je kombinacija The Misfits, The Mummies, Ramones i raznoraznih opskurnih garage rock bandova, karakterističnih za etikete Slovenly, Dirtnap i slične (za koje su The Spits do sad i izdavali). Otvarajuća “Tonight” vjerojatno je neka zaboravljena Ramones stvar iz njihove prve faze, “Live In A Van” podsjeća me iz nekog razloga na The Dickies”, sjajne su u “Police” i “School’s Out” (koja bi pasala u thrash horrorac s onom tipičkom american-nerd / college ikonografijom). Tu su još i “Alienize”, “Wouldn’t Wanna Be Ya”, “Rip Up The Streets”… Sve u svemu, 10 garažnih punk rock hitova, snimljenih jako, jako lo-fi (sintisajzer zvuči kao da mu adapter radi na pola snage), zbog čega The Spits imaju onu neodoljivu underground draž.

Da slučajno ne bi došlo do kakve zabune - The Spits su vrlo ozbiljan band, koji izlazak (n)ove ploče prati jesenskom turnejom po većem dijelu Amerike, a neki bi ih dobar vjetar možda mogao dopuhati i u naše krajeve, kad početkom 2010. dođu na svoju novu europsku turneju. Do onda, zavrtite ovaj CD glasno, jer samo tako će vam - zbog kvalitete snimke - stvarno treštati iz zvučnika. Samo kao napomena - produckiju potpisuje  John Reis, koji je radio i s ROcket From The Crypt, Hot Snakes i drugima, tako da je šlampavost snimka itekako promišljena i ciljana.

Kao mali PS ću dodati i da je ovitak u pravom The Spits stilu - face “uncool” tipova (čitaj: freakova) u školskom godišnjaku, većina ih je stvarno “weird”…

summary: If whole world suddenly exploaded and there were any survivors, and descendants of post-nazi leaders would create a new world order to control the masses, sound of this Seattle garage punk rockers would be a perfect soundtrack to this situation. The Spits owe much to both The Misfits, Ramones, The Mummies and The Dickies in their sound, often spiced with lo-fi synthesizers, creating fun and energetic songs, which willremind you of your adolescent-era, when you had much more adrenaline to share with others. 10 songs altogehter, with opening track “Tonight” sounding as one of Ramones early-era somehow forggoten song. This is great and fun stuff, get it!