THEE MERRY WIDOWS - The Devil’s Outlaws CD

15. 01. 2009. Objavljeno u: Reviews

THEE MERRY WIDOWS - The Devil’s Outlaws album coverPristojno sakriven iza skraćenog naziva People Like You, puni naziv izdavača I Used To Fuck People Like You In Prison prva je stvar koja mi je uljepšala dan kad sam u ruke uzela novi album Thee Merry Widows. No, nakon toga stvari postaju manje vesele…

Kao poklonik psychobillya, surfa, horror punka i ostalih (pod)žanrova koji se uglavnom spominju pri opisivanju ovog banda, s velikim sam se očekivanjima bacila na slušanje.
Ovaj, ako je vjerovati promotivnim materijalima, prvi američki all-female psychobilly band, izredao je 12 jednostavih stvari podjednakog ritma. Kao najzanimljivija se možda izdvaja “The Howl” u kojoj se vokal napokon izdigao iz ostatka zvuka. “I Want ‘em Dead” će zapeti za uho uglavnom ljubiteljima bazičnog punk rocka u Ramones maniri, dok prilično blueserska “Snakebite Kinda Love” odlazi u sasvim nekom drugom pravcu.

Iako to sama nisam prethodno primijetila, moram se složiti sa zanimljivom i pomalo grotesknom konstatacijom na koju sam naišla - da vokal zvuči kao “estrogen-injected Glenn Danzig”. A vlasnica tog vokala odaziva se na ništa manje groteskno ime - Miss Eva Von Slut. Kršna žena kojoj se ne bih rado našla na putu. Ali lako za mene; bojim se i za mnoge momčiće koji bi joj izašli na megdan. U ovakvom tonu otprilike se nastavlja putovanje kroz svijet Thee Merry Widows. Opaki pin-up image brižljivo odnjegovan, poza pomno posložena, svaka nota na svome mjestu, sve reference na broju. Doista tu čujemo i psychobilly, i surf, i horrorpunk, i Misfits, i HorrorPops, i spaghetti-western i sve ostalo što se tu već očekuje.

Ipak, nešto nedostaje. Cijeli se album i svaka stvar na njemu kreće nekako pravocrtno i prigušeno, gotovo kao demo koji samo čeka da ga se dohvate Nekromantix i naprave iz njega sebi svojstveno ludilo. No, kako je Kim Nekroman očito u to vrijeme imao pametnijeg posla, ovaj je album takav kakav jest. Studijski album benda koji, lako moguće, puno bolju atmosferu napravi uživo. Kao recimo onda kad su uveseljavale dečke u zatvoru San Quentin.

summary: Honestly, I expected much more from this. Like it says on the promo sheet - this first American all-girl psychobilly band mixes something out of everything in their sound; there is surf, punk rock, psychobilly, horror punk, even some spaghetti-western themes. However, this whole material sounds like it was prepared for Nekromantix to take it and make something worthwhile of it for your listening pleasure. Not mine, unfortunately.

Komentirajte