“It’s All Around You” već u prvoj pjesmi govori da se nije mnogo promijenilo od 2001… Tu su svi trademark elementi zbog kojih kažemo “aha! Tortoise!”: jazzy vibrafon, stereo “dvoboj” dva seta bubnjeva, retro klavijature, eksperimentalan/dub “magnetofon-pojeo-traku” pristup, melodični bass, red elektronike, red krautrocka i tako dalje… Nažalost, za razliku od svih prethodnih longplejki, ovdje ta ista formula ne daje naročito uspješan rezultat. Preslušavanje “It’s All Around You” se uglavnom svodi na čekanje nekog uzbudljivog trenutka koji se, naravno, ne dogodi i već nakon tko zna koliko slušanja imam dojam da su McCombs, McIntire i ekipa odlučili potrošiti sve “leftover” ideje s prethodnog albuma na ovu ploču i dobili srednju žalost kakvu od njih još nismo dobili. Osim par bljeskova (recimo “Stretch”, energične “Salt The Sky” ili Enovske “Dot/Eyes”) na albumu se uglavnom nalazi materijal koji podsjeća na zilijun mediokritetnih bandova na koje su ovi utjecali.

Okrutna povijest kaže da albumi koji izlaze nakon remek djela uvijek budu dočekani na nož od strane kritike i publike, a to je bila sudbina solidnog “Standards” iz 2001. Sasvim normalna stvar jer teško da će Tortoise ikad dostići, a kamoli nadmašiti “TNT”, jedan od najboljih albuma devedesetih, dok je “Standards” nepravedno pokopan uradak kojeg ćemo sada naučiti više cijeniti.